Proslava jubileja Društva prijatelja starina
U znak jubileja Društva - 60 godina postojanja i rada - održana je 13. veljače 2015. godine svečana sjednica skupštine.
Piše: Željko Komadina
Svečana sjednica skupštine Društva prijatelja starina u znak ovog jubileja organizirana je u prostoru restorana Park, u petak navečer, 13. veljače 2015. godine. Pozivu za sudjelovanje odazvalo se gotovo cjelokupno članstvo, a dnevni red je sadržavao uobičajene točke za takvu prigodu: svečani referat, iskazivanje zahvale istaknutim članovima za nesebičan rad i odavanje priznanja za postignute rezultate Ustanovi za kulturne djelatnosti “ANTE EVETOVIĆ – MIROLJUB“ – Muzeju Valpovštine iz Valpova te zahvala skupini donatora, valpovačkih poduzetnika i obrtnika za materijalnu pomoć pri organizaciji skupa.
Skup je otvorio aktualni predsjednik Željko Komadina čitanjem prigodnog referata, osvrnuvši se u njemu na same početke, vrijeme kada je Društvo utemeljeno, da bi u nastavku teksta evocirao sjećanje na najvažnija postignuća Društva u razvoju lokalne kulture Valpova u ovih šezdeset godina djelovanja. Ukratko su na kraju naznačeni pravci budućih aktivnosti kao i upozorenje na nove društvene okolnosti u kojem se Društvo nalazi.
Zahvalnice za nesebičan volonterski rad u kulturi Valpova uručene su najaktivnijim članovima: Vladimiru Vagneru, Damiru Staniću, Ivanu Pichleru, Vjeri Milić (Thoma), Davoru Ćutiću, Anici Sakač, Draganu Miloševiću, Franji Varga i Stjepanu Najmanu.
Zahtjevu za novčanom donacijom Društvu odzvali su se slijedeći obrtnici i poduzetnici: Odvjetnički ured „Borić & Toš“, Zagreb; Javno-bilježnički ured Mandice Babić, Osijek; Javno-bilježnički ured Ružice Gagro, Valpovo; Poglavarstvo Grada Valpova, Valpovo; Javno-bilježnički ured Mirjane Borić, Osijek; Zlatarski obrt Roberto Perolli, Valpovo, ARIOS – Agencija za računovodstvo, informatiku, organizaciju i savjetovanje – Belišće.
Prigodni referat posvećen jubileju Društva donosimo u cjelosti:
Poštovani članovi Društva, dame i gospodo, dragi gosti!
Ovo naše Društvo prijatelja starina, a i šira zajednica, nalazi se pred jednim značajnim datumom: navršava se 60 godina postojanja i rada Društva u kulturi Valpovštine. Upravo za nekoliko dana nastupit će taj jubilarni datum, dan kada je daleke 18. veljače 1955. godine, održana u Općinskoj vjećnici tadašnje Općine Valpovo osnivačka skupština Društva prijatelja starina. Listanjem zapisnika redovnih godišnjih skuština Društva, još bolje čitanjem mnoštva publikacija ispisanih stotinama stranica lokalne povijesti i, naravno, iznošenjem sjećanja najstarijih članova izranja pred nama dugo šezdesetogodišnje razdoblje postojanja društva zaljubljenika u svoje mjesto, okolicu, kulturu i našu zajedničku povijest. Lijepo je stoga napraviti rezime učinjenog, ali i iscrtati konture budućih aktivnosti u nešto izmijenjenim društvenim, političkim i pravnim uvjetima. Na ovoj generaciji aktivista društva delikatan je zadatak: prenijeti žar interesa za povijest mjesta na mlađe naraštaje i time osigurati nastavak tradicije.
Dakle, kada je 1955. godine osnovano društvo građana čija je nakana bila senzibiliziranje široke javnosti za valpovačko kulturno- povijesno nasljeđe, pobuđeno je zanimanje, savjest, ponos i ljubav javnosti u odnosu na veliki broj devastacija naslijeđenog graditeljskog blaga i otuđivanja umjetničkih predmeta neposredno nakon zavretka II. svjetskog rata. Idejni začetnici ovog kulturnog projekta su naši zaslužni Valpovčani: prof. Vilko Čuržik, koji je na prvi sastanak 6. listopada 1954. pozvao mr Ferdu Desatyja, Antuna Lendjela, Antuna Vicića i Antuna Torjanca. Na drugom sastanku 29. listopada 1954. prisustvovali su i Đuka Vidušić, Oton Revald, Miroslav Kasabašić, Mirodar Kuzmić, Jaroslav Bouše i Ivan Brezovac. Oni su osnivači Društva, a „duhovni okvir“ događaju je davala tadašnja Hrvatska čitaonica u Valpovu.
Formalno gledajući prvi koraci Društva dogodili su se na osnivačkoj skupštini: prisustvovala su joj 52 člana, a na skupštini su prihvaćena pravila Društva, naziv, visina članarine. Skupštinom su rukovodili Ferdo Desaty, Stjepan Đuranić, Matija Bešlić i zapisničar je bio Josip Srakić. Za prvog predsjednika izabran je Vilko Ćuržik, za zamjenika predsjednika Stjepan Đuranić, za tajnika Antun Torjanac, za blagajnika Antun Vicić. Upravni odbor činili su i Oton Revald, Marija Jemrić, Ferdo Desaty, Milan Ivković, te Ivan Brezovac. Nadzorni organ činili su Mirodar Kuzmič, Stjepan Čamagajevac i Matija Bešlić. Ovo se mora navesti, ima povijesni značaj.
Prvi cilj ove kulturnjačke družine, po ugledu na veće i kulturno razvijenije sredine, bio je osnivanje muzeja i zaustavljanje devastacije dvorca, parka i sprečavanje krađe preostalih predmeta zatečenih u prostorijama i salonima dvorca. Od lokalnih vlasti ishodovana je dozvola za upotrebu nekoliko prostorija u dvorcu i napravljen je prvi postav izložbe predmeta iz dvorca: muzejska zbirka je otvorena za javnost 1. svibnja 1956. god. u tri prostorije, uz pomoć stručnjaka iz Muzeja Slavonije iz Osijeka, Konzervatorskog zavoda u Zagrebu i drugih.
Može se reći, iz današnje perspektive gledanja, da smo u tim burnim poslijeratnim vremenima imali eto i tzv. civilni sektor, grupu građana koja se samoorganizira i u našoj sredini utemeljujuje drugu po značaju kulturnu instituciju (iza knjižnice i čitaonice) – muzej. Kakav će utjecaj taj događaj imati na ovu malu provincijsku sredinu ukratko ću skicirati u nastavku teksta.
Muzejska inicijativa
U tom pionirskom vremenu valpovačke kulture jedna novonastala udruga pobrinula se stvoriti jezgru svog rada oko koje se dugo godina sve vrtilo. Društvo je dobilo u svoj djelokrug rada, pored osnivanja Muzejske zbirke, i brigu o dvorcu i parku. Članovi su se nesebično angažirali vlastitim radom oko neophodnih popravaku dvorca, a učinjeni su i pokušaji da se obnove Valpovačke toplice. Budući da je Društvo u tako kratkom periodu ušlo u mnoge poduhvate, bilo je potrebno obaviti brojne konzultacije s odgovarajućim stručnjacima. Tako su s Društvom surađivali stručnjaci iz Muzeja Slavonije iz Osijeka: dr. Danica Pinterović, Mira Malbaša, inž. Blaž Katušić i Emil Spajić. Svojim stručnim savjetima u poslovima zaštite i održavanje parka pomagao je inž. Ungar, stručni savjetnik za parkove Konzervatorskog zavoda iz Zagreba. Da bi se poslovi održavanja parka unaprijedili Društvo je dalo izraditi dendrološki plan parka, te su se nove sadnice sadile isključivo po uputama Konzervatorskog zavoda. Boljem održavanju parka pridonijelo je i postavljanje Ivana Fuderera 1958. godine za rukovodioca parka.
Upravo osnovana temeljna institucija naše lokalne kulture – muzej, u nastavku vremena doživljava niz transformacija i unapređenja: povećava se opseg prikupljene građe, broj i sadržaj izložbi, od etnografije, vatrogatsva, obrta pa do dijela posvećenog događajima u NOB-u, a prisutne su i oscilacije u radu – usponi i padovi aktivnosti, no kao što vidimo muzej se održao do danas te je na društvenoj sceni Valpova ostao okosnica lokalne kulture, a danas se njegov rad odvija pod firmom Ustanove za kulturne djelatnosti „Ante Evetović – Miroljub“.
U cijeloj ovoj priči o Društvu zanimljiv je i odnos lokalnih vlasti prema ovom „stranom tijelu“ na tlu Valpovštine. Nije prošlo niti dvije godine od osnutka Društva i muzejske zbirke, a tadašnja općinska institucija Narodno sveučilište »Ivo Lola Ribar« Valpovo zatražilo je 7. listopada 1958. pripajanje muzejske zbirke tom općinskom pogonu. Lokalna vlast je brzo udovoljila zahtjevu Narodnog sveučilišta te su sva osnovna sredstva, pokretna i nepokretna, koja su do tada bila pod upravom i na korištenju Društva prijatelja starina, kao i Dvorac, te sve druge obaveze, prenijela na Narodno sveučilište. Nešto kasnije, 17. listopada 1963. godine, sukadno sa rješenjima tadašnjeg Zakona o muzejima, donijeto je rješenje o osnivanju Muzejske zbirke Valpovštine sa sjedištem u Valpovu i o imenovanju Savjeta. Nešto ranije, od 05. veljače 1960. Društvo prestaje voditi brigu nad parkom, jer isti biva preuzet u nadležnost i održavanja od strane tadašnje općinske Komunalne ustanove.
Povežimo sve te događaje sa današnjom političkom klimom: i dalje je prisutna težnja vlasti na terenu staviti pod svoje sve institucije građanskog društva, za što je dobra ilustracija aktualni sudski spor između Grada Dubrovnika i 'Društva prijatelja dubrovačke starine' oko gospodarenja dubrovačkim zidinama.
Druge kulturne aktivnosti
Rad Društva se ne iscrpljuje samo na muzejskoj djelatnosti, nego se nakon etabliranja muzeja širi na sve pore kulturnog života Valpova. Postojala je težnja među članovima da se premosti jaz u sferi kulture između provincije i središta. U periodu od 1975 — 1978. pokrenuti su mnogi kulturni projekti: od trenutka obnove kapelica sv. Rok u režiji Društva, ista je pretvorena u izložbeni salon, u čijem prostoru je organizirana serija izložbi, sa pripadajućim štampanim katalozima. Drugi pravac djelovanja Društva je organizacija studijskih putovanja sa svrhom upoznavanja starije i bliske povijesti tadašnjeg jugoslavenskog društva, posebice povijesti II. sv. rata i NOB-a na našem tlu.
Glazbene priredbe, kao sastavnica svake kulturne politike, nisu preskočene niti kod naših animatora kulturnog života, članova Društva. Neophodno je navesti gostovanje Zagrebačke filharmonije u Valpovu, što je bio prvorazredni kulturni događaj u ovoj provincijskoj sredini, a ostao je u trajnoj uspomeni ondašnje generacije aktivista i građana. Ova aktivnost je nastavljena sa različitim intenzitetom do današnjih dana, osobito nakon obnove kapelice i orgulja u Dvorcu.
U opisu bogate aktivnosti članova društve ne smije se zaboraviti i rad na sakupljanju običaja i stihova iz našeg kraja i snimanje fonoteke Društva, zatim organizacija serija predavanja na temu naše povijesti pa i povijesti antičke Grčke, osnivanje fototeke Društva radi zabilježbe svih aktivnosti članova na mediju fotografije, uređenje biblioteke starih knjiga iz fundusa stare feudalne knjižnice, od tada sačuvanih od propadanja, organizacija pokladnih povorki i karnevalskih zabava i druge aktivnosti, što je u konačnici obogatilo život Valpova i okolice.
No, u ovom prigodnom nabrajanju raznolikoh aktivnosti građana Valpova, članova Društva prijatelja starina, od posebne je važnosti navesti još jednu kulturnu aktivnost: pokretanje izdavačke djelatnosti kao oblika izvlačenja iz zaborava i bilježenje sjećanja na život ovog prostora. U tom smislu ne smiju se zaboraviti zanimljivi projekti pionira kulture Valpovštine. Navedimo neka izdanja:
Spomenici komunističkoj partiji Slavonije,
Spomenici narodnoj vlasti Slavonije,
Vodič kroz Slavonsku Požegu, izdan povodom 750 godina SI. Požege,
Portreti valpovačkih vlastelina,
Spomenici kulture Valpovštine, I dio,
zbirke koverti, starih razglednica i drugog.
Ipak, za potrebe ovog kratkog pregleda aktivnosti Društva istakao bih jednu publikaciju što se žilavo održala do naših dana – bilten Odjeci prošlosti. Od vremena kada je pokrenut, bilten je potakao mnoge autore da se okušaju u obradi važnih povijesnih tema, neposredno vezanih za dugu povijest našeg kraja, koja je na taj način izložena pažnji javnosti i zabilježena u trajnu memoriju – pisanu publikaciju. Da ni ova naša generacija aktivista Društva nije sjedila skrštenih ruku svjedoči nedavno pokrenuta web straniva Odjeci prošlosti, a upućen je poziv autorima da sa svojim prilozima nastave bogatu tradicu obrade povijesnih tema našeg kraja. Dakle, u igru smo uveli suvremeni medij – internet.
Mogli bismo ovako nastaviti širitu dugu listu aktivnosti Društva, no bili bismo nepravedni ne spomenuti osim imena utemeljitelja Društva i neke istaknutije aktiviste Društva iz kasnijeg perioda. Za ovu prigodu odabrani su za spomenuti samo predsjedavajuće Društva, kao najaktivnije animatore kulturnog života Valpova, premda se na taj način čini nepravda prema mnogim drugim manje eksponiranim, nesebičnim i vrijednim članovima, čiji doprinos je itekako značajan za razvoj valpovačke kulture. Popis predsjedavajućih već sam započeo sa prof. Vilom Ćuržikom, osnivačem i prvim predsjednikom, a nastavio bih niz sa Miroslavom Kasabašićem, Otonom Revaldom, Zvonimirom Neuvirthom, Višemirom Šimatovićem, Verom Petrović, Vjerom Milić (Thoma), Davorom Ćutićem, Ivanom Pichlerom, Damirom Stanićem i Vladimirom Vagnerom. Svi su oni sa većim ili manjim žarom radili kao pokretači Društva, a time i pokretači kulturnog života Valpova.
Ovom prilikom im se zahvaljujemo za nesebičan rad za opće dobro.
Obrisi budućnosti
Unatoč činjenici da je ova sjednica skuštine Društva sazvana radi evociranja sjećanja na pionirske dane pokretanja naše lokalne kulture, prije 60 godina, u režiji članova tek osnovanog Društva prijatelja starina, ipak izdvojimo nekoliko rečenica i naznačimo pravce naših budućih aktivnosti.
Uprkos turbulentnom vremenu u kojem živimo i unatoč glasovima defetizma u našim redovima, moram umorne i razočarane članove osokoliti: Društvo kreće u nove avanture, ovaj puta osmišnjene i isplanirane na novoj platformi, uz uvažavanje sasvim drukčije društvene matrice nego li su stariji članovi navikli.
Moramo se suočiti sa činjenicama života: kao što je početkom 60-ih godina prošlog stoljeća vlast i država stavila pod svoje dvorac, muzej i park, Muzejsku zbirku Valpovštine te je na taj način brigu o povijesnom naslijeđu kraja profesionalizirala, spojila sa drugim pogonima lokalne kulture poput Narodnog sveučilišta, plaćajući kustose, profesionalne organizatore kulturnog života građana, čistačice i dr., tako smo sada zapljusnuti valom promjena, ali suprotnog smjera kretanja. Htjeli ili ne htjeli, promjene pravne, organizacijske i političke prirode glavninu današnjih javnih kulturnih dobara, od spomenika arhitekture do sitnih muzejskih eksponata, izlažu riziku ponovne promjene vlasništva, tj. preći će iz ruku lokalne uprave u vlasništvo potomaka feudalne obitelji koja je do 1945. ovdje obitavala.
Drugo, recesijska vremena, a i odgođene suštinske promjene društvene organizacije, prema diktatu vremena i Europske unije, izazvat će reduciranje pogona lokalne kulture i usklađenje svih kapaciteta lokalne kulture sa njenom ekonomskom snagom. Današnji način pokretanja kulturnog života u režiji gradskog kulturnog pogona, pri čemu se sredstva za kulturu linearno ubiru od svih građana, a onda činovnički distribuiraju – zapravo predstavljaja rudimenta starog političkog sustava kojeg smo napustili.
Na nama sadašnjim aktivistima ovog Društva nova je zadaća osmišljanja kultuturnog života Valpova, u suradnji sa drugim slobodno formiranim društvima, kako bi život u Valpova dobio drugu, višu vrijednost.
Predsjednik Društva
