Mirnodopsko razaranje Valpova

Iz dubina prošlosti, sa polica arhiva Župe Valpovo, izašao je na svjetlo javnosti dokument-svjedočanstvo o reakciji kulturne javnosti Republike Hrvatske na nasrtaj lokalnih barbara na kulturnu baštinu našeg zavičaja. Radi se o članku povjesničarke umjetnosti Vesne Kusin u Vjesniku, nekadašnjem utjecajnom dnevniku, pod nazivom Mirnodopsko razaranje Valpova, posvećen prvom brutalnom nasrtaju privatnog kapitala na javno kulturno dobro Valpova. Nevjerojatna je lakoća svih aktera lokalne vlasti tog vremena u ophođenju sa zaštićenim kulturnim naslijeđem centra Valpova koje im je predato na čuvanje i brigu. Protokom više od 30 godina od začetka tog događaja možemo rezimirati prijeđeni put i svjedočiti o razmjerima štete ovog promašenog „projekta“ čijim opredmećenjem je izmijenjen identitet mjesta Valpova i njegovih stanovnika.

MIRNODOPSKO RAZARANJE VALPOVA

U sjeni ratnih razaranja, eksplozija mina i granata, počelo je rušenje stare, zaštićene jezgre Valpova: nizom nezakonitih postupa­ka stranome ulagaču se omogućuje gradnja stambeno-poslovnog centra uz neviđene beneficije. U ime kojih i čijih ciljeva?

Vesna Kusin (Vijesnik, 25. kolovoza 1991.)

Dok granate pljušte po Osijeku, Vinkovci­ma, Pakracu, Erdutu, Topuskom... uni­štavajući osim ljudi privredne i stambe­ne objekte i velik dio spomeničke, odnosno kul­turne baštine, u jednom zasad još mirnom dijelu Slavonije, u nedalekom Valpovu gotovo neprim­jetno teče »mirnodopsko« razaranje njegove stare, zaštićene jezgre. Dva paralelna nasilja nad hrvatskim nasljeđem, međutim, tretiraju se drugačije. Onaj dio baštine što pada u agresorskom nasrtaju, kome i jest cilj zatrti svaki dio hrvatske baštine u tom kraju, kako bi se lakše svojatao, bez kulturno-povijesnih biljega pri­padnosti hrvatskom narodu, s pravom se osu­đuje. Onaj drugi pak dio, koji nestaje u ime no­vih »viših ciljeva« toliko nam poznatih u obliku »opravdanih viših društvenih ciljeva« boljševičko- komunističkog sustava, i sada se pokušava opravdati papirima čije pokriće garantira »viša instanca«.

To rušenje u kojem umjesto mina i granata bageri raščišćavaju ostatke hrvatske baštine uspješno se zataškava ili namjerno prešućuje već mjesec i pol dana. Zapravo i više, jer pripre­me za tu devastaciju traju barem pola godine. Očito, u sjeni rata, malo tko od sudionika u toj raboti se nadao da će nekom oko zapeti i za »pošteđeno« Valpovo. Jer, oči zgranute kulturne domaće i svjetske javnosti uprte su u Erdutsku tvrđavu, sada, uz ostale pogođene crkve tog područja i u osječku Katedralu. A gotovo nitko nije primijetio kada je s lica zemlje bager poči­stio i posljednje ostatke spomenički zaštićene valpovačke »Kuće Desati«. U tom činu, također, nitko nije očitao tek početak kompletnog ruše­nja zaštićena urbanističkog središta Valpova.

„Kuća Desaty“ – dio kulturne baštine kojeg su bageri već sravnili sa zemljom

Krivična prijava

Ipak budimo precizniji, primijetio je to dežur­ni konzervator, reagirao Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Osijeku, koji od po­četka uzaludno vodi borbu za staro Valpovo, a registrirale su to i lokalne novine. Ali tko se još boji lokalnih novina? Ni investitor, ni općina koja ga opslužuje, jer je navodno pokrivaju naj­više institucije Republike. Scenarij prilično po­znat iz nekih drugih, ranijih vremena.

Pa ipak, vjerujući da nova demokracija nije samo deklarativna već i primjenjiva, Regional­ni zavod za zaštitu spomenika kulture u Osijeku podnio je krajem srpnja krivičnu prijavu Op­ćinskom javnom tužilaštvu u Valpovu. Prijava glasi:

»Temeljem članka 70. i 71. Zakona o zaštiti spomenika kulture (NN 7/67), po službenoj du­žnosti podnosimo krivičnu prijavu protiv:

1. odgovornih osoba poduzeća »Arcus-Engenering« iz Valpova, Trg maršala Tita 8. kao in­vestitora i izvođača radova i

2. odgovornih osoba u organima uprave opći­ne Valpovo a zbog rušenja objekta »Kuće Desa­ti« u Valpovu, izvršenog u vremenu cd 7. do 12. lipnja 1991. godine.

Obrazloženje: »Kuća Desati« zaštićena kao spomenik kulture u sastavu urbanističke cjeli­ne Valpova rješenjem Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku broj UP- 10-03-23/1-1970. od 19. 12 1969. godine.

Kako nadležni organi službe zaštite nisu izdali prethodnu dozvolu za bilo kakvu inter­venciju na objektu u smislu članka 28. i 29. Zako­na o zaštiti spomenika kulture - to navedeni akt rušenja predstavlja krivično djelo u smislu članka 70. i 71. Zakona o zaštiti spomenika kul­ture, odnosno članka 201. Krivičnog zakona Re­publike Hrvatske...«

Podloga za ovu krivičnu prijavu svakako je Rješenje kojim se još 1969. godine utvrđuje da je urbanistička cjelina Valpova spomenik kulture, te se određuje njegov upis u Registar nepokret­nih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku pod red­nim brojem 143.

Prva žrtva Kuća Desati

Kako Valpovo nije tu od jučer već od neolita, zasigurno bilo je pravih razloga da se zaštiti kao spomenička cjelina. Na mjestu prethistorij­skog naselja Rimljani će podići svoj Jovalium. U srednjem vijeku tu će izrasti Castrum Valpo kao trostrana utvrda s obrambenom kulom i ja­kim bedemima opkoljenim vodom ispunjenim šanćevima oko grada. Isti će grad nakon povla­čenja Turaka dobiti oblik dvorca baruna Prandau, kakav je i sačuvan do naših dana. Podno toga srednjovjekovnog grada, uz rječicu Karašicu, a na raskršću putova za Osijek i Donji MihoIjac razvilo se u 18. i 19. stoljeću (barok i klasici­zam) novo naselje (sadašnje središte Valpova), u kome su ulice specifičnim načinom izgradnje dale gradu raster paukove mreže. I upravo ta­kav kontinuirani povijesni razvoj urbanističke jezgre Valpova, koja se radijalno rasprostrla oko srednjovjekovnog grada, jedinstven je primjer te vrste u Slavoniji. Zbog toga urbano središte Valpova ima spomenički značaj. I zbog toga zakon štiti njegovo urbano i arhitektonsko nasljeđe među kojim se kao pojedinačni spome­nici ističu: kasnobarokna crkva Blažene Djevi­ce Marije, historicistička Vijećnica te čitav niz baroknih i klasicističkih kuća od kojih je kao prva žrtva pala »Kuća Desati«.

Trg kralja Tomislava

A nakon prve, prema planu, užurbano će sli­jediti druge, dok se ne počisti upravo to spome­ničko središte Valpova. Ta likvidacija povije­snog Valpova podno dvorca Prandau obavlja se pod parolom »rekonstrukcije Valpova«. A na mjestu starog trebalo bi iznići novo Valpovo, kao da za to novo nema mjesta na obližnjoj ledi­ni. Ali, investitor se zapiknuo baš u to staro Valpovo.

A tko je zapravo investitor? Što on tu kani graditi i za koga? I u ime čijih interesa i ciljeva?

Investitor je novoosnovano poduzeće »Arcus-Enginering«. Iza njega, zapravo, stoji privatni strani ulagač (ne poduzeće, već osoba), izvjesni Franc Weisenberger. Posrijedi je dakle ulaganje stranog kapitala, i to navodno 100 milijuna DEM. Taj novac ima se obrnuti preko poduzeća »Arcus-Enginering«, koji je nosilac realizacije takozvanog »Pilot-projekta - modernog stambe­nog i poslovnog centra u Valpovu«. U čiju pak jedinu korist, to ćemo tek vidjeti. Zašto se sve to zove pilot-projekt i što se sve treba unutar nje­ga ostvariti? Po mišljenju nekih ljudi iz vrha Republike, koji projekt najtoplije preporučuju, on bi trebao biti uzor-primjer budućih sličnih ula­ganja stranog kapitala na dobrobit hrvatskog gospodarstva i njegovih općih interesa. Zato no­si tako zamaman naziv »Pilot-projekt«.

»Preporoditeljski« Pilot-projekt

Treba dakle, vidjeti po kakvu će se to uzoru hrvatsko gospodarstvo, osobito nakon ovih ratnih razaranja, preporoditi pomoću stranog Ka­pitala. »Arcus« nam kao idealan »uzorak« nudi moderni stambeno-poslovni centar U njemu bi bilo 300 stanova od oko 60 četvornih metara (ukupno, dakle, 18.000 četvornih metara. Uz taj stambeni dio gradio bi se i poslovni u mješovi­toj izgradnji. Tim poslovnim dijelom predviđa se prostor za 17 novoosnovanih poduzeća (sve »dila« bogomdani »Arcus«). Njihovo nabrajanje dovoljno će reći o profitabilnosti cjelokupnog »Pilot-projekta«. Tu će kao poduzeće broj jedan biti (zna se) »Arcus«, zatim »Banka«, pa »Ročna kuća«, »Veleprodaja robe široke potrošnje«, »Poduzeće za kupovanje nekretnina«. »Poduze­će za prodaju izgrađenog poslovnog i stambe­nog prostora«, »Poduzeće za izdavanje u zakup poslovnog prostora«, »Poduzeće za veleprodaju građevinskog materijala«. »Poduzeće za opre­manje izgrađenih prostora«. »Poduzeće za odr­žavanje izgrađenih prostora«, »Hotel i restora­ni«, »Kino«, »Organiziranje kazališnih predsta­va, folklornih nastupa, šou programa«, »Disco Club«, »Parkirališta«. »Servis za održavanje i po­pravak tehničke robe«, »Centar za rekreaciju (tenis i dr.)« i »Predstavništvo«.

Nema što nema! Samo još nedostaje poduze­će za prodaju magle. Ali ako se malo bolje cijela stvar razmotri možda se i ono nađe u »Pilot- projektu«.

Istina sve bi to trebao biti predmet izučavanja jednog vrsnog ekonomista (ili gospodarstvenika), a ne čovjeka koji se bori za očuvanje hr­vatske baštine. No, možda nakon iznesenih činjenica netko tko se bavi zaštitom hrvatskog gospodarstva krene i u tu akciju na primjeru istog Valpova.

Da bi se, naime, uspješno ostvario »Pilot-projekt«, koji će oploditi hrvatsko gospodarstvo u cjelini svakako se stranom ulagaču moraju dati određene olakšice. To će mu svesrdno omogući­ti Izvršno vijeće i Skupština općine Valpovo, potpomognuta ili poduprta vlastitim zastupnicima u Saboru, koji imaju »Pilot-projekt« braniti do posljednje kapi krvi. Stoga da sačuva taj strani kapital, općina će stvoriti sve uvjete: legalno i ilegalno, zakonski i protuzakonski. Samo da taj novac tu stigne, a što će poslije biti,… 0 tom ćemo kao Scarlet O’Hara misliti sutra (ako ga bude).

Pošto je Općina na sebe preuzela obavezu da će investitorima »Pilot-projekta«, odnosno centra Valpovo, osigurati apsolutni prioritet u pribavljanju raznih potvrda i suglasnosti, ona se svojski primila posla. Pa je tako u najrekordnijem roku (bez obzira na razne zakonske obveze koje je pri tom prekršila) od mjesec dana (od 21. studenoga do 21. prosinca 1990. godine) donijela odluku o izradi »Izmjena i dopuna PUP-a centra Valpovo«, zatim ih izradila, stavila na javnu raspravu (koja je trajala ciglih osam dana), i prihvatila ih - naravno. Tako je munjevito revidiran PUP iz 1982. godine i prilagođen zahtjevima »Arcusa«. Zavod za prostorno planiranje, koji je radio na izmjenama Provedbeno urbanističkog plana Valpovo, zatražio je doduše od Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Osijeku da radi »donošenja istog« priloži svoje konzervatorske smjernice, s obzirom da se radi o gradnji koja se planira u zaštićenom području. No, na zahtjev Regionalnog zavoda nije poslao traženu dokumentaciju. Ali i bez toga PUP je donesen i prema njemu se već djeluje. To što je donesen protuzakonski, jer nije uključio Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u samu izradu promjene PUP-a, što je zakonska obveza kad se radi o spomenički zaštićenim cjelinama, to Skupštinu općine Valpovo ne brine. Ne pomažu tu upozorenja iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, ni Ministarstva za prosvjetu i kulturu, jer ima ih tko braniti u Saboru pred cijelom Republikom (ako treba).

Familija Desaty i Hainrich (Željko Desaty, desno)

I upravo zato će pasti »Kuća Desati« i tu biti položen kamen-temeljac »Pilot-projekta« uz riječi da ne treba slušati zaštitare jer su to ljudi starog sistema. Taj što izgovori te riječi ne reče pritom da se cijeli plan priprema već dvije godine, da je, dakle, cijela ideja začeta u starom sistemu, a da je sada nastavljena uz pomoć ljudi koji jednako misle danas kao što su mislili jučer, tj. u starom sistemu. A zaštitari su se borili za očuvanje hrvatske baštine i u starom sistemu, a nastavljaju »jednako uspješno« i u novom. Za to vrijeme općina Valpovo dalje marljivo radi donoseći odluke koje »Pilot-projektu«, odnosno »Arcusu«, odnosno stranom ulagaču donosi nove povlastice.

Nije, naime, dovoljno porušiti stari centar Valpova, čime se stvara ledina za novu gradnju na postojećoj infrastrukturi. Da je to bilo par stotina metara dalje, gdje ledina već postoji, trebalo bi graditi novu kanalizacijsku, vodovodnu, električnu, plinsku i telefonsku mrežu. Ovako investitor dobiva sve na dlanu - nema posebnog uređivanja građevinskog zemljišta. Ali ni to mu nije dosta pa ga općina Valpovo oslobađa plaćanja udjela za gradnju komunalnih objekata i uređaja, priključaka na vodovod i kanalizaciju, priključaka na plinsku mrežu, na telefonske i elektroinstalacije ( po mišljenju investitora, Vodovod, Kanalizacija, Plinara, PTT i Elektroprivreda morali bi svoj interes naći u povećanoj potrošnji. Svi ostali koji su dosad te priključke plaćali, čini se da su vesla sisali). Uz to po općinskoj odluci investitor je oslobođen plaćanja svih općinskih administrativnih taksa na spise i radnje koje se poduzimaju radi realizacije »Pilot-projekta«, kao i taksa koje se odnose na novoosnovana poduzeća koja neposredno sudjeluju u realizaciji istog projekta. Kruna svega je da će Općina strane ulagače osloboditi plaćanja općinskog poreza iz osobnog dohotka radnika dok se ne završi »Pilot-projekt«. A na inicijativu iste općine traži se od Republike da investitore »Pilot-projekta« oslobodi od plaćanja poreza na dobit za vrijeme od 15 godina, kao i oslobađanje poreza na promet nekretnina. I na kraju svih povlastica još jedna sitnica. Investitor će ili zakonom ili općinskom odlukom biti oslobođen obveze plaćanja doprinosa za gradnju skloništa. Pritom nema obavezu izgradnje »istog«. Ovi ratni uvjeti valjda općini Valpovo dokazuju da nam skloništa nisu potrebna. Za sve to opravdanje je jednostavno: stranom kapitalu moraju se omogućiti bolji uvjeti nego što to pružaju druge, a posebno domicilne države.

To posljednje omogućuje da Hrvatska postane EI Dorado za sve sumnjive investicije u koje se ulaže. Sličan pokušaj izvoza prljave tehnologije na takvo plodonosno područje još nismo zaboravili - pokušaj gradnje tvornice sintermag-nezita u Omišu (prije desetak godina). Brojke koje se obično iskazuju u planovima prije početka gradnje takvih unosnih objekata - broj zaposlenih, njihov dohodak, veća potrošnja, obrtanje kapitala vrlo se brzo izjalove. Najbliži primjer takve investicije u Hrvatskoj je nezaboravljeni Obrovac (ekološki i gospodarstveni promašaj). Sigurnost stranog kapitala koji garantira prosperitet gospodarstva, pogotovo nakon unaprijed obećanih tako lagodnih uvjeta, ubrzo će iskliznuti, kad PTT, ili elektrogospodarstvo i druga javna poduzeća naknadno uskrate takve ustupke, jer to za sobom povlači čitav lanac drugih. A znamo što se u takvim slučajevima zbiva, također na primjeru u Hrvatskoj.

Strani partner napustio je gradilište Petrokemije na Krku nakon dovršenja prvog od 13 obećanih tvorničkih postrojenja. Doduše, na sreću, jer se i tu radilo o izvozu prljave industrije u nerazvijene zemlje. Zbog toga su se privrednici starog sistema držali za glavu. Ali nije ih bilo briga, kao ni današnje, izgleda, što je tom investicijom uništena jedna od najljepših uvala Jadrana - Sepen u kojoj se nalazi antički grad Fulfinum, u kojoj i danas unutar industrijskog kompleksa stoji starokršćanska bazilika.

Tlocrt katnih prostorija Kuće Desaty

Haračenje hrvatskim spomenicima

Ako se nekad i moglo haračiti hrvatskim spomenicima kulture, danas se sigurno to ne bi smjelo. Jer je hrvatska baština dio svjedočanstva o identitetu hrvatskog naroda, koji opstoji na ovim prostorima već 13 stoljeća. Spomenici su ti koji svjedoče o kontinuitetu hrvatske kulture na ovom danas ugroženom teritoriju. Prema tome, onaj koji brani danas hrvatski teritorij od agresora, onaj koji to čini u ime hrvatskog naroda, taj ne može istovremeno uništavati hrvatske spomenike. Taj ne može s lica zemlje naprosto zbrisati cijelu jednu urbanu cjelinu, ma kako se ona zvala. Danas to može biti Valpovo, sutra zagrebački Gornji grad. Takva ideja ne može i ne smije imati potporu u zastupnicima hrvatskog Sabora, tim više što njemu na čelu stoji povjesničar umjetnosti, doktor tih znanosti, pa može zavedenim zastupnicima objasniti o čemu se zapravo radi.

Povrat imovine obitelji Desaty: pismo Željka Desatya Ministarstvu kulture

Ako se dozvoli dalje rušenje Valpova, tko će i u ime čega tražiti ratnu odštetu za spomenike stradale u bombardiranju kad ih sami uništavamo tamo gdje mine i granate još nisu doprijele. Ima za to jednostavno rješenje predviđeno u svim demokratskim državama svijeta, gdje je zakonitost jedini i osnovni princip, a njegova povreda povlači za sobom u najmanju ruku -ostavke odgovornih. Valpovo je izgleda jedan od prvih ispita mlade demokracije, a »Kuća Desati« morala bi biti »pilot-projekt« za to kako se nezakonito porušena baština totalnom rekonstrukcijom vraća u prvobitno stanje. A ostali »pilot-projekti« neka se dokazuju na ledini -tamo su manji troškovi rušenja hrvatskoga kulturnog urbanog i arhitektonskog nasljeđa. Čak i za strane investitore.

O autorici članka:

Vesna Kusin rođena je 1951. godine u Zagrebu, gdje se i školovala. Diplomirala je 1975. povijest umjetnosti i komparativnu književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu.

Od 1978. do 2004. radila je u "Vjesniku" kao novinarka, urednica, komentatorica i kolumnistica. U 25 godina rada bavila se širokim područjem kulture, koje je obuhvaćalo sve vizualne umjetnosti, arhitekturu, urbanizam, kulturni krajolik, zaštitu čovjekove okoline, baštinu, kulturnu politiku, pa i religijske teme.

Kusin je od 2004. do 2012. bila ravnateljica Javne ustanove Galerije Klovićevi dvori, a u istom je razdoblju i dalje bila kolumnistica "Vjesnika" do ukinuća tog dnevnog lista 2012.

Dobitnica je Vjesnikove novinarske nagrade "Zvonimir Kristl" (1984.), nagrade Hrvatskog novinarskog društva "Zlatno pero" (1991./92.) i "Marija Jurić Zagorka" (2003.)

Odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi (1996.)

Objavila je knjigu "Mimara" 1987., a 2003. knjigu "Sumnja kao krepost".

Godine 1995. bila je članica ocjenjivačkoga suda za spomenik Draženu Petroviću u Olimpijskom muzeju u Lausanni, 1996. članica ocjenjivačkoga suda 1. hrvatskog trijenala crteža u organizaciji Kabineta grafike HAZU , 1997. članica ocjenjivačkog suda 1. hrvatskog trijenala grafike u organizaciji Kabineta grafike HAZU . Godine 1998. bila je izbornica hrvatskog nastupa na Umjetničkom biennalu u Aleksandriji, a od 2001. članica je Odbora HAZU za obnovu i razvitak Arboretuma Trsteno.

Vesna Kusin je autorica koncepcije, tekstova i postava izložbi hrvatskih umjetnika u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske, Hrvatske sekcije AICA i Hrvatskog novinarskog društva.