I treća generacija poslijeratnih Valpovčana se sprema devastirati kulturnu baštinu našeg zavičaja
Piše: Željko Komadina, Aug 7, 2019
Upravo gledamo pohod treće generacije (unuka) poslijeratnih Valpovčana na kulturnu baštinu našeg mjesta. Opet je na udaru jedan od najvrijednijih zalogaja imovine naših nekadašnjih gospodara, austrijskih plemića iz porodice Prandau-Normann - valpovački park. Objekt (park) je, zajedno sa drugom imovinom feudalnog posjeda, prva generacija Valpovčana nacionalizirala poslije 2. sv. rata, dakle 1945. godine, i proglasila narodnom imovinom, u vlasništvu svih građana. Nažalost, prateći učinke novih narodnih gospodara tijekom vremena, na planu čuvanja i upravljanja tako stečenim kulturnim bogatstvom, moramo biti duboko razočarani. Dvije prethodne generacije novih upravljača nisu razumjele bit ovog kulturnog dobra te su ga svojim naknadnim intervencijama degradirale. Niti ova, treća generacija, ne pokazuje viši nivo spoznaje vrijednosti naslijeđa što su nam u amanet ostavili naši austrijski gospodari, pa smo ovih dana svjedoci pokretanja "projekta" revitalizacije valpovačkog perivoja, što će predstavljati posljednji čavao u lijes ovog nevjerojatnog kulturnog artefakta po kojem je još Valpovo uopće raspoznatljivo na kulturnoj i simboličkoj karti Republike Hrvatske.
O čemu se ovaj puta radi?
I dalje je na djelu neprestano ponavljanje povijesti neznanja i primitivizma (vječno vraćanje istog...). Od kada je "narod" postao vlasnik svega živog i neživog na tlu Valpovštine možemo svjedočiti kako isti (narod) u srazu sa visokoparnom i sofisticiranom kulturom nekadašnje austrijske elite u ovoj valpovačkoj provincijskoj zabiti, iz generacije u generaciju radi iste greške u upravljanju tim kulturnim naslijeđem. Kako smo u više navrata javnosti predočavali pregled kulturnih "zločina" što su ih te narodne "elite" počinile prema vrijednoj materijalnoj i kulturnoj imovini feudalnih vlasnika, ovaj puta izvještavamo o planu novog kulturocida treće generacije poslijeratnih Valpovčana u pohodu "revitalizacije valpovačkog perivoja", uključivanje ovog bisera spomeničke parkovne arhitekture u igru turističke ponude, povezivanja ugostiteljstva, masovnog turizma, ideje botaničkog vrta, odgoja turista, a sve preko investicije u izgradnje pergola, sjenica, tematskih staza, postavljanje atribucija pored stabala i biljaka, a napose preko ugostiteljske ponude unutar oboda parka (restoran "Park") i drugim sličnim zahvatima. Izložena filozofija "revitalizacije" parka predstavlja čin napuštanja osnovne ideje kulturnih elita Hrvata iz 1961. godine koji su kroz Sabor Socijalističke Republike Hrvatske donijeli
RJEŠENJE o zaštiti parka proglasivši ovaj objekt SPOMENIKOM parkovne arhitekture našeg naroda i propisali da se u njegovo tkivo ništa ne smije dodavati niti oduzimati, osim obnavljati biljne vrste koje dotraju.
Krivica za ovaj posljednji planirani nasrtaj ovoga puta leži na Valpovačkom poduzetničkom centru, ali ideja nije nova, već se neko vrijeme vrti u glavama valpovački "razvijača" lokalne ekonomije. Društvo prijatelja starina se sa tim "projektom" nedavno suočilo i reagiralo u okviru kojeg se bespravno i beskrupulozno krenulo u otimanje jugoistočnog komada parka i pretvaranja istog u zonu turističke namjene, što je otvorilo put izgradnji novog restorana na tlu zaštićenog spomenika parkovne arhitekture. Ovaj posljednji javno promovirani plan Valpovačkog poduzetničkog centra napravljen u suradnji sa Gradom Našice i Agencijom za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima O-B županije samo je nastavak ranije akcije Grada Valpova u redefiniranju smisla opstojnosti valpovačkog parka, o čemu smo na ovim stranicama pisali pod naslovom I dalje smatramo da valpovački park treba sačuvati.
Naime, uporno se ovom objektu želi pridijeliti neka druga namjena od one koju je odredio zakonodavac, tj. zaštitnik parka a to je Skupština Osječko-baranjske županije (ranije Sabor RH). Ovaj park nije po svojoj definiciji gradski park, nije niti botanički vrt, a nije niti park prirode te se svaki pokušaj komercijalizacije ove već oskrnavljene 25 hektara velike površine mora proglasiti prekršajem, uzurpacijom lokalnih neprosvijećenih upravljača. Samo institucija koja je odredila status spomenika parkovne arhitekture ovom objektu može istome promijeniti status, što nikako ne mogu oni kojima je dodijeljeno da samo kose travu i uređuju zelenilo.
Na kraju trebamo odgovoriti na pitanje zašto lokalna uprava izabrana od građana Valpova želi tim istim građanima učiniti štetu i njihov nadaleko prepoznatljiv simbol devastirati nekim banalnim komercijalnim trikovima. Kome je cilj na javnoj zaštićenoj površini izgraditi privatni ugostiteljski objekt i u posljednjem valu potrošiti 24.130.786,96 kn europskog novca na neprimjerene intervencije u tkivo parka. Ako su ranije intervencije građevinskog tipa na tlu parka "zločin" naših očeva i djedova, on je učinjen pod znakom općeg, javnog interesa, doduše uvjetovanog ideološkim obrascem onog vremena, dok su ove posljednje planirane (i djelomično izvedene) promjene - kao što je promjena prostornog plana Valpova, kako bi se omogućila građevinska ekspanzija restorana "Park" - vulgarno pretakanje javnog dobra u privatne džepove. Dakle, ovi unuci prvih vlasnika (djedova) javnog dobra (parka) su zahvaćeni virusom poduzetništva, kapitalizma i profita, pa se ne mogu amnestirati na foru gluposti i neznanja poput svojih djedova.
Društvo prijatelja starina Valpovo i ovaj puta javno reagira stajući u obranu kulturne baštine i javnog dobra nasuprot procesu devastacije i komercijalizacije kao i pogodovanju privatnom intersu na račun javnog, dakle, protivno interesu svih građana Valpova. U tom smislu smo se obratili nositelju projekta iz naše sredine, Valpovačkom poduzetničkom centru i Gradu Valpovo radi preispitivanju svojih namjera u interesu građana Valpova i poštivanju zakonske procedure koja štiti ovakvu vrstu objekata (spomenike parkovne arhitekture). Naš dopis pod nazivom Revitalizacija valpovačkog parka_PROTEST Društva prijatelja starina možete pročitati ovdje.
