Valpovački trg: prošlost i budućnost

Piše: Željko Komadina
28. sij 2021.
11 min čitanja

Updated: 13. stu 2024.

Pred nama je opet jedno uzbudljivo razdoblje u razvoju mjesta Valpova. Lokalna gradska vlast u uvjetima zdravstvene, gospodarske i druge neizvjesnosti priprema infrastrukturni projekt: rekonstrukcija središnjeg gradskog trga, čijom realizacijom ćemo ostvariti višu komunalnu i estetsku razinu središnjeg prostora grada. Za naše čitatelje smo pripremili mali povijesni osvrt na sve mijene što ih je svojim historijskim usudom ovaj prostor doživljavao od svojih davnih početaka do današnjih dana. Nismo se ustručavali kao zaljubljenici u Valpovo iskazati svoje mišljenje i dati ocjenu estetskog i urbanističkog rješenja rekonstrukcije i opremanja trga.

Barbarska orgija vam se ovdje zove - razvoj.

Šta da vam kažem: i metastaza je razvoj.

Andrej Nikolaidis, književnik

Piše: Željko Komadina, Jan 25. 2021

Povijest nam govori da nastanak ovog našeg "valpovačkog trga" nije posljedica neke svjesna akcije planera i urbanista kakva je na pr. bila sudbina trgova u velikim svjetskim centrima poput Beča, Pariza ili Petrograda, gdje je moć vladara pokrenula plansku akciju oblikovanja središnjih prostora glavnih gradova carstava. Ne, ovdje je ovo raskršće lokalnih putova jednog trenutka postalo trg i preuzelo i neke dodatne funkcije mjesta, a kao dokaz spontaniteta mogu poslužiti krivudave i nepravilne ulice u Valpovu. Ovdje bi dobro došla dosjetka slavnog arhitekta Le Corbusiera (1924.): “Magareći put je kriv za plan svakog kontinentalnog grada ... ". Potpuno je drugačija slika u Belišću, čija izgradnja počinje krajem 19. st. i gdje se iz "aviona" vidi da je sve napravljeno planski, po nalogu vlasnika i mjesta i svih industrijskih pogona.

Po definiciji trg je otvoreni prostor okružen kućama koji se obično nalazi u srcu tradicionalnog grada i na kojem se okuplja zajednica. Često su na trgu važne ustanove, kao što su sudnica ili gradska vijećnica, a služi i za tržnice, koncerte, političke skupove i druge događaje koji trebaju širok otvoren prostor.

Povijesno gledano Valpovo se kao mjesto razvilo uz tvrđavu i feudalni zamak, čiju evoluciju smo obradili u članku Kratka povijest valpovačkog urbanizma. Kao naselje kmetova uz ogradu dvorca u početku, Valpovo se u nastavku promjena feudalnog društva transformira i u upravno i gospodarsko središte šire regije, Valpovštine: postaje središte kotara/općine, a razvija se i obrtništvo kao potpora seoskom stanovništvu mjesta i okolice. Pred kraj 19. st. i između dva svjetska rata uz tradicionalne slojeve društva kao što su seljaci i zanatlije pojavljuje se i tanki građanski sloj sastavljen od učitelja, ljekarnika, općinskih službenika, svećenika, industrijskih činovnika pa i radnika u gospodarskim objektima lokalnog feudalca (mlin, pivovara, toplice...) i internacionalnog kapitaliste u Belišću. Dakle, na prelasku iz feudalnog društva u građansko unutar mjesta formiraju se i institucije karakteristične za novo društvo poput hotela, toplica, javne knjižnice, tržnice, sportska, vatrogasna i kulturna društava itd. Kao srednjovjekovno trgovište Valpovo zadržava tu svoju sajamsku/vašarsku funkciju sve do druge sredine polovine 20. st.

U tom spontanitetu nastanka novih društvenih slojeva i novih društvenih funkcija izranja toponim središta mjesta, odnosno lokacije koja preuzima ulogu trga, to jest koju prepoznajemo kao trg. Nominalno se može govoriti o križanju cesta u nekoliko pravaca: Belišća, D. Miholjca, Osijeka i Bizovca, ali na tom prostornom trokutu raskrižja na čijim rubovima su se smjestile najvažnije trgovačke i obrtničke radnje, Prandauova pivovara, Prandauov hotel, a u produžetku Crkvene ulice crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije sa Župnim dvorom i Pučkom školom - formira se središte Valpova i dobiva naziv Prandauov trg. Između dva svjetska rata mijenja naziv i postaje Trg kralja Tomislava. Osim prometne i ekonomske uloge trg ima i komunalnu funkciju kao sastajalište ljudi, šetalište, tržnica, a prisutne su i ugostiteljske radnje.

Iz prikupljenih fotografija, zapisa i usmene predaje može se rekonstruirati komunalna opremljenost: na trotoaru uz obrtničke radnje, trgovine i haustore kuća imamo vertikalno posložene cigle, ceste su klasični makadam, prostor između pokriven je kaldrmom, a sjenu pravi zasađeno drveće. uz cestu. Na sredini raskršća je travni otok sa prometnim znakovima, a na sjevernoj strani uz cestu je kip Djevice Marije. Okolne građevine su prizemnice sa pokojom katnicom, bilo stambenom (Desaty, Genz, Heinrich, Pučka škola, Župni dvor), a čitavim prostorom dominira crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.

Pogled u prošlost trga

Transformacija trga nakon 2. sv. rata

O razdoblju nakon 2. sv. rata se može govoriti kao o novom dobu kojeg krasi ekonomski i civilizacijski uzlet sredine, svekolika transformacija života, elementi socijalnog blagostanja u 70-im godinama, a sve to je uvjetovano društvenom transformacijom u uvjetima socijalizma.

Naravno, sa porastom bogatstva društva, a ono se prema ekonomistu prof. Branku Horvatu uvećalo za 12 puta u razdoblju od 1945. - 1991. godine, velika sredstva su uložena u komunalno uređenje Valpova. Već u 60-ima središte Valpova dobiva asfaltne ceste i trotoare i javnu rasvjetu, a sredinom 70-ih javni kanalizacijski i vodovodni sustav, dok je telekomunikacijski sustav u povojima i uglavnom služi državnim i privrednim institucijama. Krajem 80-ih gradi se plinska distribucijska mreža.

Trg nakon 2. sv. rata mijenja naziv i postaje Trg maršala Tita, a obogaćuje se i nekim novim objektima. Tako se odmah nakon rata ruši zgrada Prandauove pivovare i gradi se nova zgrada kina Partizan, koje svoj životni vijek završava prije desetak godina rušenjem i izgradnjom multifunkcionalne zgrade Kulturnog centra Katančić. Drugi novi veliki objekt na trgu je zgrada Zadružnog doma, na mjestu uz most, odnosno kao zamjena za staru zgradu Zadruge koja je srušena. Oba dominantna objekta su izgrađena u ekonomski skromnim uvjetima, izvan ikakvog urbanističkog plana i u socrealističkom stilu. Višenamjenski Zadružni dom je u novije doba privatiziran i prenamijenjen u prostor trgovine DM i stambeni prostor, ali ostaje ocjena o promašenosti te zgrade u ambijentu višestoljetnog trga.

Trg i Crkvena ulica uglavnom se nadopunjuju sa trgovačkim i zanatskim funkcijama i poput sličnih provincijskih središta služe snabdijevanju stanovništva robama i uslugama. Ugostiteljstvo, poštanske usluge, ljekarna, novinarnica sastavni su dio ovog središta mjesta. Iskorak na trgovačkom planu nastaje izgradnjom robne kuće Valma kada se glavnina trgovine hranom, tekstilom, cipelama i namještajem premješta na novu lokaciju u centru Valpova.

Svekoliki industrijski, kulturni, socijalni, stambeni i ini razvoj ove male sredine u 70-im godinama prošlog stoljeća pratio je još jedan aspekt općeg prosperiteta - urbanističko planiranje. Premda je A-U Monarhija poznata po tom elementu svoje državne uloge na hrvatskim prostorima, što potvrđuju mnogi veći gradovi, ovdje u Valpovu se to nije događalo. Naime, lokalno plemstvo kao dominantna grupa je na svoju ruku upravljalo i tim javnim resursom. Valpovo konačno dobiva prve ozbiljne urbanističke planove i svoj prostor planira pod palicom najboljih urbanista u RH. Tako je nekadašnji Urbanistički institut RH iz Zagreba, centralna ustanova takvog tipa u Hrvata, bio stalni suradnik kod planiranja upotrebe prostora u Valpovu. Upravo su stručnjaci prepoznali autentičnu povijesnu cjelinu centra Valpova poslije čega je taj blok uključen u neke oblike zaštite kao spomenička cjelina.

- Projekt trga iz 80-ih

Posebno razdoblje u evoluciji uloge trga jest ono iz sredine 80-ih kada lokalna zajednica odlučuje napraviti neka urbanistička unapređenja u Valpovu. Radi se o ekonomski uspješnom periodu, kada kriza još nije načela poduzeća Valpovštine, pa su radni ljudi izdvojili sredstva iz dohotka firmi za uređenje valpovačkog trga. Tako je odlučeno da se u skladu sa tadašnjom modom isključi automobilski promet iz središta Valpova, tj. da se sa jednog dijela površine trga i iz Crkvene ulice (do križanja sa Kolodvorskom). zabrani vožnja automobila. Ususret tom napravljeno je infrastrukturno unapređenje prometa u Valpovu: izgrađen je most na rijeci Karašici u nastavku Kolodvorske ulice.

Osim što je isključen automobilski promet iz središta mjesta naručen je projekt uređenje trga koji je podrazumijevao izgradnju nove komunalne infrastrukture te popločavanje granitnim kockama, izgradnja travnatih i cvjetnih otoka, sadnja ukrasnog drveća, opremanja metalnim klupama i stilskom rasvjetom. Na južnom dijelu je izgrađena pozornica za manifestacije na otvorenom. Projekt je izradio Institut za urbanizam RH iz Zagreba i realiziran je 1986 - 87. godine. Zanimljivost tog projektnog rješenja je uvažavanje postojećeg urbanističkog tkiva, starosti okolnih objekata, navike stanovništva (vjenčanja, krštenja, mise u crkvi, ugostiteljstvo, usluge, trgovina), a rješenje se uklapalo u širi plan centra koji je predviđao izgradnju poslovno-stambene zone sa suprotne strane rijeke Karašice i povezivanje trga i nove zone sa nekoliko pješačkih mostova. Tako bi se dobila nova urbana jezgra Valpova sastavljena od dviju polovica, jedna moderna i druga tradicionalna, povezane u skladnoj simbiozi.

Inače, ovakva intervencija u središnje tkivo grada bila je česta pojava u mnogim mjestima u RH u to vrijeme, a taj kulturni val je dolazio sa Zapada. Zbog naraslog automobilskog prometa, a u nedostatku drugih prometnih rješenje, pribjegavalo se ovoj praksi u mnogim gradovima Europe. Drugi motiv je bio onaj turistički gdje su stari dijelovi grada bili kao filmske kulise prilagođene potrebama i potrošnji turista (na pr. Prag, Beč, Grac...).

Takav je slučaj bio u Osijeku, kada je promet izbačen sa ondašnjeg Trga slobode i Kapucinske ulice doveo do sloma kičme prometa kroz Osijek (Višnjevac - Zeleno Polje) tako da su urbanisti u panici "sanjali" o alternativnom rješenje: izgradnja tunela ispod Trga slobode i Kapucinske ulice, kao spoj Strossmayerove i Europske avenije. Kasnije je cestovna obilaznica oko Osijeka donekle riješila taj problem. Tako je prekid prometa kroz središte Valpova na neki način odsjekao Belišće od prometnog pravca prema Osijeku. Promet se nakon toga počeo odvijati nekim pokrajnim ulicama kao na pr. Ul. A.B. Šimića i Ul. Z. Frankopanskom.

Transformacija trga nakon 1991. godine

Posebno razdoblje u razvoju valpovačkog urbaniteta nastupa nakon 1991. godine. Najkraće rečeno krasi ga ad hoc rješenja (preko koljena), nasuprot plana i sustavnosti. Taj voluntaristički diskurs je ušao u našu praksu, nakon kratkog razdoblja civiliziranosti na planu urbanističkog razvoja, kao posljedica promjene političkog sustava, smjene generacija kvalificiranih profesionalaca i uvođenju brzih, jednopoteznih (točkasto planiranje) rješenja, uglavnom da se nekome pogoduje u krčmljenju javnog prostora.

Već na početku ovog novog povijesnog razdoblja novopečena demokratska općinska vlast je želeći pogodovati poduzetniku - povratniku iz Njemačke - Franji Weissenbergeru odbacila sve dotadašnje studije i vizije urbanističkog razvoja Valpova i nasrnula na povijesnu jezgru Valpova, o čemu smo pisali u članku pod nazivom Kamen spoticanja valpovačkog urbanizma. Politički cilj je bio "razvoj" Valpova, a završilo je potpunim debaklom poslovnog plana i uništenjem centra Valpova pod egidom modernizacije i razvoja. U toj intervenciji u tkivo Valpova srušen je jedan blok tradicijskih zgrada, a na njegovo mjesto je izgrađena ogromna stambena gromada konfekcijske njemačke provincijske arhitekture i jedno parkiralište. Jedino je uvažavana stara građevinska linija na trgu. U srcu Valpova sada imamo jedno ogromno parkiralište na dvije etaže, uglavnom poluprazno, a silni stambeni kvadrati su ostali neprodani.

Unutar kompleksa poslovno-stambenog bloka evidentna je jedna poslovna zamisao. Investitor je na južnoj strani svog megabloka izgradio robnu kuću na četiri etaže, nasuprot već postojećoj robnoj kući Valma. Radilo se o anakronoj ideji trgovačkog prostora u centru Valpova, što je vrijeme i pokazalo jer su obje robne kuće propale u konkurenciji sa modernijim formatom trgovine na periferiji grada, sa velikim pratećim parkiralištima, odnosno zasnovani na kapitalističkoj ideji o snabdijevanju i šopingu uz obaveznu upotrebu vlastitog automobila.

Zanimljivo je da se ova poslovna i urbanistička zamisao realizira u trenutku kada naše društvo ulazi u duboku ekonomsku krizu, koja evo već traje gotovo 40 godina, a kako vidimo ne nazire joj se kraj. Ne moramo se čuditi pripadnicima naše općinske vlasti, jer oni nisu tog kova da bi nešto takvo i prepoznali, ali je ostala zagonetka taj njemački i europski poduzetnik Franjo Weissenberger.

Od objekata izgrađenih na Trgu kralja Tomislava i u Strossmayerovoj ulici, kako se od 1991. godine zovu ovi dijelovi Valpova, vrijedno je spomenuti zgradu sadašnje Adiko banke, adaptiranu i redizajniranu zgradu Zadružnog doma i velebnu staklenu zgradu Kulturnog centra M.P. Katančić, na južnoj strani trga.

Kao što čitatelji mogu prepoznati na slikama novoj zgradi Kulturnog centra je prethodila zgrada kina Partizan, kasnije preimenovanog u kino Tomislav. Do rušenja zgrade kina Tomislav je došlo po političkom diktatu, neposredno pred jedne od izbora, kako bi aktualna vlast mogla nešto "pokloniti" građanima Valpova, eda bi se oni toj vlasti odužili za to glasačkim listićima.

Trg u budućnosti

Dok pišemo ovaj tekst pred nama započinju radovi na novoj građevinskoj intervenciji u tkivo "Valpovačkog trga", simbolički najznačajnijeg prostora unutar mjesta Valpova. Radi se o projektu pod nazivom Rekonstrukcija središnjeg gradskog trga, a koji obuhvaća zamjenu svih elemenata opreme trga izgrađenog u drugoj polovici 80-ih godina 20. st. Projekt uređenja trga je dio velikog projekta pod nazivom „Priča o kulturnoj ostavštini Matije Petra Katančića“ koji je "najveći projekt odobren Gradu Valpovu u novijoj povijesti". Projekt inače vrijedi 16.556.559,12 kn, a Grad Valpovo kao investitor bi sredstva osigurao zaduživanjem kod poslovnih banaka i iz pomoći Europskog fond za regionalni razvoj. O uvjetima financiranja možete pročitati u izvodu iz projektne dokumentacije ovdje.

Glavni dio projekta čini izgradnja Memorijalnog centra Matija Petar Katančić – moderne zgrade ukupne površine 211 m2 u čijem će se središnjem dijelu nalaziti multifunkcionalna dvorana.

U projekt su uključeni i ranije započeti radovi hidroizolacije i fasade na valpovačkoj župnoj Crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije kao i kompletna rekonstrukcija zgrade „Stare vijećnice“ koja će nakon obnove postati Edukacijsko-interpretacijski centar pod nazivom „Katančićev vremeplov“.

Centar će imati i suvenirnicu u kojoj će se moći kupiti proizvodi s motivima Valpova. U velikoj dvorani u potkrovlju Centra nalazit će se multifunkcionalni prostor za održavanje raznih kulturnih događanja.

Dakle, namjera investitora je kroz ovaj projekt rekonstruirati središnji gradski trg i obogatiti ga brojnim sadržajima kako bi Valpovo dobilo novo, prepoznatljivo lice. Trg zajedno sa novim i obnovljenim objektima, obuhvaćenim ovim projektom, će omogućiti održavanje raznih kulturnih i edukativnih manifestacija kao što su „Dani Matije Petra Katančića“, namijenjeni zaljubljenicima u hrvatsku kulturnu povijest ili „Matijafest“ – kulturno-edukativni festival osmišljen za djecu predškolske i školske dobi.

Zahvaljujući projektantu i informatičarima Grada dobili smo uvid u razmjere građevinskog zahvata i estetiku rješenja:

Kao građani Valpova i članovi Društva prijatelja starina uzimamo si slobodu ostaviti kratki komentar ovog projekta, sada već u realizaciji.

Prvo bismo se osvrnuli na estetiku ovog zahvata u prostoru, na najeksponiranijem dijelu mjesta - trgu. Iz priloženog video uratka je očito da će zahvat na trgu biti radikalan, tj. da će se izmijeniti svi stari elementi, od pokrova trga, organizacije prostora pa do urbane opreme. Autori rješenja starog trga nastojali su izgled svog projektnog rješenja uklopiti u ambijent središta mjesta i naslijeđenu arhitekturu okolnih zgrada i crkvenih objekata. Arhitekt Domagoj Ivanović, autor novog projekta nije se time opterećivao čime utire put promijeni vizualnog identiteta središta mjesta. On nastavlja započeti rad Stjepana Ivanovića, projektanta Weisenbergerovog poslovno-stambenog bloka iz 1991. godine, kao i arhitektonskog rješenja Kulturnog centra A.M. Katančić, čiji je on također bio projektant.

Inače, “arhitekti, nažalost, u zadnje vrijeme ne misle baš puno, oni jednostavno samo rade. Jeftino im platite projekt za selo ili grad i arhitekt je u većini slučajeva poslušan, pokoran i umiren" - kaže prof. Idis Turato sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta.

Ukratko, ovakvo oblikovanje trga primjereno je većim gradovima, turističkim središtima kao na pr. što je splitska Riva, koju godišnje pohodi više milijuna turista i takvo služi kao izlog grada i države. Za umorno i ekonomski i socijalno propalo Valpovo ovakav zahvat je pretenciozan.

Druga dimenzija ovog projekta je ekonomska i politička. Kako vidimo iz dokumenata ovaj projekt bi se financirao iz zaduživanja Grada kod komercijalnih banaka i iz pomoći Europskog fond za regionalni razvoj (vidi ovdje). Stariji stanovnici Valpova se sjećaju da je sva komunalna infrastruktura u mjestu izgrađena sredstvima privrednih poduzeća Valpova, iz njihovog profita, a manji dio infrastrukture je građen sredstvima samodoprinosa, tj. iz osobnih dohodaka građana.

Današnju ekonomsku sliku Grada krasi velik broj propalih proizvodnih poduzeća, mnoštvo ranije umirovljenih i nezaposlenih ljudi i mlađa populacija koja migrira u Njemačku, Irsku i Švedsku. Smanjen je broj novorođene djece, a škole oskudijevaju u učenicima jer su pravljene u drugom vremenu.. Svaki planer razvoja infrastrukture mjesta, političar sa odgovornošću pred građanima, ne smije svaliti toliki teret dugova na nejaka leđa malog broja zaposlenih i velikog broja siromašnih penzionera, koji uskoro neće biti u stanju plaćati elementarne komunalne usluge.

Najvažnija napomena je da mi već imamo izgrađen gradski trg, da je star samo 34 godine i da nam ne treba novi trg. Valpovo ne treba "izlog", reprezentaciju kako bismo fascinirali neke turiste (kojih nema) niti naše goste (kojih nema), a ovo malo boljestojećih penzionera (najčešći korisnici kavana na trgu) koji još mogu platiti kavu i uz nju prosjediti čitavo ljetno prijepodne - je zadovoljno sa postojećim.

Valpovo je trenutno zapušten grad čiji dijelovi vape za uređenjem, obnovom zapuštenih trotoara, asfaltiranih površina, sadnjom ukrasnog bilja i drveća, čistoćom površina. Dolaze vremena kada će u pitanje doći funkcioniranje komunalnih službi zbog neimaštine ljudi i neplaćanja računa za komunalne usluge.

Inzistiranje na projektima, a to je mantra svih hrvatskih političara, pogrešan je put jer se europskim novcima može graditi samo infrastruktura, a ona je već i tako predimenzionirana u odnosu na ekonomske potencijale zemlje i na potrebe stanovništva. Mi trebamo ekonomske investicije i radna mjesta.

Literatura