Može li Belišće preživjeti nadolazeću ekološku krizu

Webzin za povijest Valpovštine
9. stu 2024.
11 min čitanja

Updated: 13. tra

Piše: Željko Komadina

Sve je počelo u drugoj polovici 19. st. kada je poduzetnički genij S. H. Gutmann, na valu industrijske revolucije, izgradio postrojenje za preradu drvne mase u Belišću, pri čemu su hrastove šume Slavonije činile resursnu bazu za tu aktivnost. Nakon stoljeća i pol možemo sumirati rezultate tog poduhvata: nestanak šumskih površina, iscrpljene poljoprivredne površine u Slavoniji, poremećen eko sustav i masovno izumiranje bioloških vrsta, a u Belišću gledamo sumrak nekadašnje industrije i ekološku bombu od nagomilanog otpada suvremene civilizacije koja prijeti preostalom stanovništvu.

Ova priča je pokušaj reinterpretacije narativa o civilizacijskom progresu koja vuče korijene iz Gutmannovog doba, nekritički se prihvaća u socijalizmu od novih elita, da bi smo se nakon restauracije kapitalizma, u novim ekonomskim i ekološkim uvjetima, suočili sa posljedicama svega što nam se dogodilo. Ali, i dalje smo na istim postavkama, tj. inzistiramo na staroj ideologiji o rastu i progresu.

"Ovo je jednostavno samoubojstvo. Imamo mentalitet koji nas posvuda čini invazivnom vrstom i uništavamo temelje samog života...

Mi smo dio prirode, a ono što činimo prirodi, činimo izravno sebi."

David Suzuki, kanadski znanstvenik, televizijska ličnost, pisac i ekološki aktivist

Neposredni povod za ovaj tekst je akutna ekološka kriza u Belišću izazvana odlagalištem komunalnog otpada nadomak prvih kuća i nedavno izgrađenim pogonima tvrtke Livit koja se bavi obradom komunalnog i industrijskog otpadnog mulja , na istoj lokaciji. Posljedice su vidljive kroz širenje smrada tog pogona na naselje stanovnika Belišća, na što ekološki aktivisti burno reagiraju kroz institucije države i kroz sredstva javnog komuniciranja, kako bi izvršili politički pritisak na vodstvo lokalne uprave u Gradu Belišću, inače odgovorno za upravljanje kompletnim komunalnim pogonom. Aspekt gomilanja komunalnog otpada neposredno uz Dravu, čije razmjere već možemo usporediti sa planinom koja se proteže gotovo do rubova Valpova, u ovom trenutku javnost ne akceptira kao problem jer je taj način rješavanja ostataka suvremene civilizacije prihvaćen kao norma na obodu razvijenog svijeta (Balkan).

Doduše, problem onečišćenja zraka, vode i zemlje nije neki novi fenomen u Belišću. On je prisutan od osnutka poduzeća S.H. Gutmann d.d. 1884. godine. Sama izgradnja energetskih objekata pogonjenih ugljenom i drvetom čine početak ispuštanja u atmosferu produkata sagorijevanja, a kasnije izgradnja kemijskog postrojenja za ekstrakciju tanina, octene kiseline i dobivanja drvenog uglja, s svojim visokim dimnjacima čine dodatni trag na ekološki otisak, kako se to danas kaže.

Naravno, sve je to bilo u funkciji proizvodnje, čemu je doprinosio i kontingent radne snage naseljen uz ovu industriju, a rasprava o nekakvom zagađenju prirode naprosto nije postojala. Čitav projekt „pokriven“ je narativom o usponu industrijske civilizacije, o progresu, o stvaranju nouveau riche, nove klase bogataša. Sa vremenskim pomakom industrijski kapitalizam je konačno došao u naše krajeve čime nas je približio europskom trendu razvoja.

Ako je u kasnijem razdoblju postojao odmak od te paradigme razvoja (kapitalizma) on je bio utemeljen na socijalnoj teoriji o prisvajanju viška vrijednost kroz proces proizvodnje od strane male skupine poduzetnika (kapitalista), dok su drugi dionici tog sustava (radnici) ostali kratkih rukava. Evidentirano je siromaštvo radničke klase nasuprot bogatstvu poduzetničke obitelji, opredmećenim između ostalog i u luksuznim i skupim građevinama (Pale).

U novoj etapi ovog industrijskog poduhvata, onoj što slijedi nakon 2. sv. rata, kada je cijelo poduzeće nacionalizirano i predano radnicima na upravljanje u formi grupnog vlasništva, odnos prema okolišu nije bio u žiži pažnje niti novih elita. Naprosto, niti strana inputa (eksploatacija drvne mase slavonskih šuma i energetskih izvora) kao niti strana outputa (zagađenje zraka, vode i zemljišta) nisu bila upitna. Čak se javnost, radnici i vodstvo posprdno odnosilo prema tom problemu: „Jebeš komunu koja nije zagađena; takva je ekonomski nerazvijena“ - bio je to prevladavajući diskurs.

U tom razdoblju industrija prolazi kroz fazu ekspanzije i to prema kemijskoj preradi drvne mase (celuloza) što je višestruko povećalo pritisak na okoliš, kako tijekom proizvodnje potrebne energije (ugljena prašina, mazut, plin) tako i tijekom kemijskog procesa izvlačenja celuloznih vlakana iz drveta (kasnije iz starog papira). Ugljični dioksid u energetici i sumporni plinovi u kuhanju drveta nisu menadžmentu predstavljali problem, dok su probleme odlaganja krutog otpada iz proizvodnje u tom razdoblju rješavani ad hoc metodama – odlaganjem u okoliš, na rubu naselja.

U tom razdoblju, naime, dolazi na valu eksplozije konzumerizma problem zbrinjavanja ambalažnog i komunalnog otpada u Komuni Valpovo. Na brzinu je odabrana lokacija gotovo u samom mjestu Belišće, nadomak Drave, a bez postojanja svijesti i plana o razmjerima tog zahvata. U posljednjih 70-ak godina od kako ovakav objekt (odlagalište) postoji količina materijala pohranjenog dosegla je razmjere pravog planinskog lanca (vidi snimku). Može se reći da je sjeme ekološkog prekoračenje posijano u tom razdoblju intenzivne ekspanzije ove industrije.

U posljednjoj, trećoj etapi ovog projekta, nakon 1991. godine, kada se mijenja vlasništvo nad ovim industrijskim resursima, nakon burnih događaja u kojima radnici bivaju isključeni iz upravljanja i kada dolazi do sažimanja opsega proizvodnje - odjednom stanovništvo Belišća gubi toleranciju na svekoliko zagađenje koja ova industrija izaziva u njihovom životnom okolišu. U jednom trenutku se javlja pravi bunt protiv onečišćenja neposredne životne sredine, a institucionalno građani osnivaju ekološku udrugu Eko – Karašica sa ciljem promicanja svijesti o ekologiji kao novom fenomenu otkrivenom u Belišću i kao oblik pritiska na privatne kompanije i lokalnu upravu, kao odgovornim faktorima.

Globalni kontekst

Može se reći da je ta udruga zakašnjela reakcija ljudi u ovoj našoj provinciji, puko oponašanje građanskog aktivizma u državama zapadne Europe. Možda bi bilo bolje reći da je u Belišću reakcija stanovništva iznuđena jer je život u uvjetima zagađenja zraka postao gotovo nepodnošljiv. I drugo, sada se zna tko je kriv za tu pojavu.

Na Zapadu je ta svijest o destruktivnom utjecaju suvremene civilizacije (industrije, prometa) na prirodu i okoliš prisutan sve od 70-ih godina prošlog stoljeća. On se temelji na znanstvenoj analizi utjecaja industrije kao i na prognozama kamo će nas ovakav smjer razvoja dovesti kada je klima u pitanju. Nakon prvotnih građanskih udruga i organizacija civilnog društva usmjerenih na pružanju otpora razaranju prirode, okoliša i klime proces je otišao u pravcu političke borbe za promjenu same paradigme društva. Tako su se u zadnjih nekoliko desetljeća na Zapadu formirale političke stranke Zelenih, sa jasnim ciljem penetracije u vladajuće krugove kako bi promijenili politike zapadnih država u odnosu na ovaj problem.

Svi ti politički pokreti vežu se uz ideju klimatskih promjena na Zemlji a koje se pripisuju ljudskom djelovanju (antropocen). Naime, prije oko 200 godina, kada počinje tzv. industrijska revolucija zasnovana na nizu tehničkih inovacija i na enormnoj eksploataciji fosilnih goriva – uglja, nafte i plina, svjedočimo usponu MTI (moderne tehno industrijske) civilizacije, ali se kao popratna pojava pojavljuje CO2 i drugi plinovi u atmosferi, a staklenički plinovi su krivi za promjenu klime na planeti, tj. za zatopljenje (više za 1,56 °C u odnosu na predindustrijsku eru) sa svim opasnim poremećajima kojima smo svjedoci u posljednje vrijeme.

Uspjesi ovih političkih eko-pokreta očituju se u promjeni zakonske regulative u zemljama EU-a, uvođenju CO2 poreza, zatvaranju energetskih pogona na ugalj i uran (atomske centrale), organizacija postrojenje za preradu smeća, smanjenje upotrebe fosilnih goriva u proizvodnji i toplinarstvu itd. Sa druge strane se nastoji transformirati energetski sektor i promet prelaskom na tzv. održive izvore energije (sunce, vjetar, geotermalna energija), a što dodatno daje zamah industriji koja u tome sudjeluje.

Taj narativ o GND-u (Green New Deal) iliti o zelenoj energiji, odnosno o obnovljivim izvorima energije koji bi trebali zamijeniti fosilna goriva kao pokretača naše civilizacije djeluje vrlo zavodljivo i na njemu se zasnivaju politike borbe protiv klimatskih promjena. Ali, on je tek nešto više od katastrofalne zajedničke iluzije. Ne samo da je GND tehnički manjkav, već ne uspijeva prepoznati ljudsku ekološku disfunkciju kao sveukupni pokretač globalnog sistemskog kolapsa.

Ekološki pokret u Belišću prema viđenom ima lokalni karakter i nastoji utjecati na lokalne uzročnike zagađenja atmosfere i okoliša, čiji uzrok leži u naslijeđenoj belišćanskoj industriji, komunalnom otpadu, zagrijavanju stanova drvima i plinom te prometu. Međutim, ono što se valja iza brda, a to je utjecaj daleko razvijenijih područja na našoj planeti glede industrije, prometa i energetike, čije posljedice su dovele do globalnog poremećaja klime (izazvanog ljudskim djelovanjem) je fenomen kojem malo doprinosimo kao društvo (jer smo uglavnom deindustrijalizirani i energetski siromašni), ali nas zato jednako pogađaju posljedice zatopljenja atmosfere.

Prekoračenje (overshoot)

Međutim, gledajući klimatske promjene, a ne ekološko prekoračenje – čije su klimatske promjene samo simptom – kao središnji problem, GND (Green New Deal) i njegove varijante uzalud se hvataju za tehno-industrijska rješenja problema uzrokovanih tehno-industrijskim društvom. Takva samoproglašena rješenja osuđena su na propast. Kao što je Albert Einstein navodno rekao, "ne možemo riješiti svoje probleme istim razmišljanjem koje smo koristili kada smo ih stvorili". Za uspješnu energetsku tranziciju potreban nam je potpuno novi pristup. Samo napuštanjem manjkavog paradigmatskog izvora naše ekološke dileme možemo formulirati realne puteve za sprječavanje društveno-ekološkog kolapsa.

Što je zapravo ekološko prekoračenje i zašto je važno? Je li to onda važnija nevolja od klimatskih promjena? Što je sa iscrpljivanjem energetskih izvora i drugih resursa (rude, minerali…)? Ekološko prekoračenje je važno jer je ono nevolja koja uzrokuje sve ostale (simptomatske) nevolje kao što su klimatske promjene, opterećenje zagađenjem, pad energije i resursa i niz drugih pojava.

Dakle, jednostavno rečeno, ekološko prekoračenje je skup nevolja koje je donio naš neodrživi način života. Kolektivno, ljudi globalno koriste daleko više energije i resursa nego što planet može osigurati u određenoj jedinici vremena i proizvodimo otrovni otpad koji planet ne može preraditi u istoj jedinici vremena - to je ekološko prekoračenje.

Unatoč tom znanju, naše obrazovne institucije, naši klimatski i ekološki pokreti i organizacije te naši političari još uvijek inzistiraju na tome da postoje tehnička 'rješenja' za klimatske promjene. Ova zajednička obmana toliko je snažna da imamo vlade koje ulažu milijarde u neprovjerenu tehnologiju hvatanja i pohrane ugljika .

Općeprihvaćena zabluda da nas tehnologija može nekako spasiti od ekološke štete koju nanosimo trenutno pokreće našu kolektivnu krivulju zabluda. Zbog toga samo ubrzavamo događaj šestog velikog izumiranja koji je na djelu. Do danas ne postoji kolektivna mudrost ili vizija koja priznaje da utjecaj eskalacije klimatskog sloma i kolapsa ekosustava umanjuje šanse za preživljavanje ljudske vrste. Stoga su naše kolektivne težnje nerealne i rade protiv našeg kolektivnog opstanka. Toga smo bili svjesni još od početka industrijske revolucije i početka velikog ubrzanja u razvoju naše civilizacije, ali smo ga stavili pod tepih.

Mnogi ugledni znanstvenici o tome pišu, a za ovu prigodu ćemo izdvojiti sažetak misli Williama E. Reesa, profesor emeritusa ljudske ekologije i ekološke ekonomije sa Sveučilišta British Columbia iz Kanade:

„Ljudski pothvat je u prekoračenju; premašujemo dugoročni nosivi kapacitet Zemlje i degradiramo biofizičku osnovu vlastitog postojanja. Unatoč desetljećima kumulativnih dokaza, svjetska zajednica nije uspjela u naporima da riješi ovaj problem. Tvrdim da su kulturna evolucija i globalne promjene nadmašile bioevoluciju; Unatoč tisućljećima evolucijske povijesti, ljudski mozak i povezani kognitivni procesi funkcionalno su zastarjeli kako bi se nosili s ljudskom eko-krizom. Homo sapiens ima tendenciju reagirati na probleme na pojednostavljen, redukcionistički, mehanički način. Pojednostavljene dijagnoze dovode do pojednostavljenih lijekova. Politički prihvatljiva tehnička "rješenja" za globalno zatopljenje pretpostavljaju da su fosilna goriva problem, zahtijevaju velika kapitalna ulaganja i promiču se na temelju profitnog potencijala, tisuća dobro plaćenih radnih mjesta i blagih uvjeravanja da se klimatske promjene mogu lako ispraviti. Ako uspije, to bi samo produžilo prekoračenje. Složenost zahtijeva sustavni pristup; Za rješavanje problema prekoračenja potrebna je dosad nezabilježena međunarodna suradnja u osmišljavanju koordiniranih politika kako bi se osiguralo socijalno pravedno gospodarsko smanjenje, uglavnom u zemljama s visokim dohotkom, i značajno smanjenje stanovništva posvuda. Krajnji cilj trebao bi biti ljudska populacija u blizini dvije milijarde koja pravednije napreduje u "stabilnom stanju" unutar biofizičkih sredstava prirode.“

Proizvodnja obnovljive energije nije dovela do smanjenja upotrebe fosilnih goriva. Thongsuk Atiwannakul/Shutterstock.com

Ekonomska analiza

Stara pretpostavka da će svaka nova generacija biti u boljem položaju od one prethodne testirana je i utvrđeno je da je netočna. A njezina će neodrživost – na ovaj ili onaj način – biti popraćena krajem ekonomskog sustava koji se temelji na pretpostavci da će sutra uvijek biti više nego što je bilo danas (dogma o rastu). Doista, ekonomski udžbenik koji objašnjava kako upravljamo ekonomijom koja se stalno smanjuje tek treba napisati... Dok to čekamo ili ako ne bude, morat ćemo naučiti prihvatiti da će svako predloženo "rješenje" za našu nevolju biti pogrešno.

U sferi politike ova dogma ima mnogo sljedbenika i svi nam obećavaju stope rasta (Plenković…). Jer, niti jedan entuzijast antropocena ne može podnijeti misao o negativnom rastu.

Posljednjih 150 godina ekonomija se tretira kao društvena znanost u kojoj se cjelokupne privrede modeliraju kao kružni tijek dobara između proizvođača i potrošača. U ovom "vječnom pokretu" međudjelovanja između tvrtki koje proizvode i kućanstava koja troše, malo ili nimalo se ne uzima u obzir tok energije i materijala iz okoliša(input) i natrag (output). U standardnom ekonomskom modelu, energija i materija se potpuno recikliraju u tim transakcijama, a ekonomska aktivnost je naizgled izuzeta iz Drugog zakona termodinamike. Kako ulazimo u drugu polovicu doba nafte (zvonasta krivulja…) i kako opskrba energijom i utjecaj proizvodnje i potrošnje energije na okoliš postaju glavni problemi na svjetskoj pozornici, ovo se zanemarivanje u najboljem slučaju čini iluzornim.

Danas u energetici u središte pažnje dolazi 'energetski povrat ulaganja EROI' (Energy return on investment) koji pokreću naše naftno gospodarstvo. Istraživači Hall i Klitgaard u svojoj knjizi Energy and the Wealth of Nations: An Introduction to Biophysical Economics istražuju odnos između energije i eksplozije bogatstva u 20. stoljeću, neuspjeh tržišta da prepoznaju ili učinkovito raspodijele resurse koji se smanjuju, ekonomske posljedice vrhunca nafte (Peak oil), EROI za pronalaženje i iskorištavanje novih naftnih polja i hoće li tehnologije alternativne energije kao što su energija vjetra i solarna energija ispunjavati minimalne zahtjeve EROI potrebne za vođenje našeg društva kakvo poznajemo.

Aktualne informacije govore da je danas EROI za naftu različit zavisno od naftnog polja, a u prosjeku iznosi 15.5% i da se svakim danom povećava. Razlog leži u činjenici da su 'jeftina nalazišta' nafte kao glavnog pokretača naše civilizacije (Ekonomija je energija…) već iscrpljena te da se za nova istraživanja (pod morem, Arktiku…) treba potrošiti sve značajni dio dobivene energije iz nafte. Predviđaju da će u narednih 10 – 15 godina EROI doseći 50% što će blokirati kompletan ekonomski model.

Cijena kao i nedostatak ovakve energije neće biti prihvatljiva za model poljoprivrede, industrije, prometa i domaćinstava kakve poznamo što će izazvati tektonske promjene u svijetu (kolaps industrijske civilizacije).

Zaključak

Primjer razvoja industrije u Belišću zajedno sa pripadajućim kontingentom radne snage u radničkom naselju, koje sada sve zajedno nazivamo Grad Belišće, možemo smatrati paradigmatičnim. On odgovara putanji uspona industrijske civilizacije na Zapadu (MTI). Prvo imamo izum parnog stroja, zatim smo posegnuli za obiljem uglja (fosilno gorivo) a kasnije nafte, hrastove šume kao ograničen prirodni resurs kao sirovinska baza i poduzetnička ideja slavnog S. H. Gutmanna. U okviru dva politička sustava (kapitalizam i socijalizam) imamo kao posljedicu iscrpljivanje hrastovih šuma tj. agresiju prema okolišu (prirodnom staništu) Slavonije, kontinuirano zagađenje stakleničkim plinovima (i drugim zagađivačima) atmosfere i okoliša tijekom prerade, gomilanje bogatstva investitora i podizanje blagostanja stanovništva.

Može li se slika ovog hoda MTI (Modern Techno-Industrial) civilizacije prikazivati na stari način kao napredak unatoč svim ovim negativnim iskustvima sa kojima se danas suočavamo? Može li se razvoj Belišća kao džepa na karti Slavonije prikazivati kao progres, uspon čovjeka (Homo sapiensa) u eri antropocena, sa varijacijama lokalnih povjesničara na temu kapitalizma i socijalizma, povećanja standarda i potrošnje ovdašnje zajednice. Mogu li lokalni političari, zajedno sa onima iz ministarstava i Vlade zataškavati utjecaj ovog projekta na okoliš, zdravlje stanovništva i na klimu generalno. Zašto se stanovništvo Belišća danas pobunilo zbog zagađenja, sada u završnoj fazi ovog poduhvata, kada su radnici i građani isključeni iz vlasništva ove industrije?

MTI kulture su, posebno u zadnjih 70-ak godina nakon Velikog ubrzanja, namjerno razvile kult kontinuiranog ekonomskog rasta potpomognutog mitom o neprestanom tehno-napretku. Ova se mantra odražava u vladinim politikama, dnevnim vijestima, našim školama i sveučilištima i stoga je ugrađena u mnoge sinaptičke sklopove modernih ljudi. Ovo je glavni izvor moderne ljudske oholosti i odbijanja priznavanja činjenice da je čovjek dio prirode, a ne nešto izdvojeno.

Posebna je odgovornost na našim obrazovnim sustavima koji ne samo da nisu uspjeli prosvijetliti, već aktivno djeluju na reproduciranju uvjerenja, vrijednosti, pretpostavki i kulturnih normi koje su stvorile ekološku krizu.

Generalno rečeno, tamo od početka 1970-ih zapadne su korporativno-oligarhijske elite kao i komunistički režimi s druge strane, uložili sve napore kako bi sakrili krhkost i potpunu neodrživost naše civilizacije i spriječili bilo kakve razgovore o smanjenju našeg planetarnog traga. Rasprave o umjerenosti, stanovništvu, klimatskim promjenama, ekološkom kolapsu, vrhuncu proizvodnje nafte itd. bile su gurnute pod tepih i često ismijavane. Međutim, simptomi ljudskog prekoračenja sada su posvuda, što ih čini gotovo nemogućim za poricanje. Ljudi ipak intuitivno osjećaju te pritiske okoliša. Kako cijene hrane i troškovi života rastu, zajedno s geopolitičkim tenzijama i rizikom od ekonomskog kolapsa, jača osjećaj štedljivosti i umjerenosti.

Dakle, ovaj bi tekst trebao poslužiti kao inicijalni materijal za širenje spoznaje o dubini krize u koju ulazimo, a kao predložak za analizu se uzima nešto što nam je blisko – lokalna zajednica. Može li iskustvo na vlastitoj koži doprinijeti dubljoj spoznaji, nasuprot općem poricanju.

LITERATURA

1. Paradise Lost: The Global Death of Nature and the Wild | by Angus Peterson | Edge of Collapse | Nov, 2024 | Medium

2. https://medium.com/@alysion42/too-clever-by-half-but-not-nearly-smart-enough-b510b1e3d082

3. https://thehonestsorcerer.substack.com/p/war-war-never-changes-23c?utm_source=post-email- title&publication_id=1498475&post_id=150703047&utm_campaign=email-post-title&isFreemail=true&r=3z2sn5&triedRedirect=true&utm_medium=email

4. https://medium.com/the-quantastic-journal/is-technology-a-solution-or-a-problem-25e0e1a61c4b

5. Are YOU Ready For Collapse?

6. The Biggest Issue is NOT Climate Change; it is OVERSHOOT

7. What is Ecological Overshoot?

9. William E. Rees: Overshoot: Cognitive obsolescence and the population conundrum https://www.whp-journals.co.uk/JPS/article/view/855/522

10. William E. Rees: To Save Ourselves, We’ll Need This Very Different Economy, https://thetyee.ca/Analysis/2021/08/10/Save-Ourselves-Need-Very-Different-Economy/

11. Catton_Jr_William_R_Overshoot_The_Ecological_Basis_of_Revolutionary_Change.pdf

12. Dr. Thomas Murphy: Metastatic Modernity Launch | Do the Math

13. Eric Lee, Lord man, omniscient conqueror extraordinaire, https://www.sustainable.soltechdesigns.com/images/over/index.html

14. Has Peak Oil Become Self-Evident Yet?

15. To Save Ourselves, We’ll Need This Very Different Economy | The Tyee

16. Eric Lee: Past (to present) Lives of Humans