Pismo gradonačelniku Grada Valpova
Vraćanje današnje imovine Valpovčana austrijskoj vlasteli, kolonizatorima ovog prostora iz prve polovice 18. stoljeća, nepojmljiv je čin, vrtnja kotača povijesti unazad, sa dalekosežnim posljedicama po život lokalnog stanovništva. Idealiziranje fenomena vlasništva kao svetinje građanskog društva u ovom slučaju služi kao intelektualno opravdanje, premda je u recentnom primjeru već na prvi pogled vidljivo da takav postupak nema puno smisla na početku 21. stoljeća. Naime, feudalna je klasa bila na izdisaju već u drugoj polovici 19. stoljeću, daleko prije nego što su joj zemlja, šume i dvorci bili konfiscirani poslije II. svjetskog rata. Sada, em će državni proračun biti opterećen sa oko 3 mld. kuna za obeštećenje Austrijanaca, em će novi-stari vlasnici rasprodati zemlju i posjeći preostale šume kako bi izvukli i posljednju paru iz "svoje djedovine". Najteže će biti sa dvorcima, kurijama i burgovima; kome to utrapiti?
Međutim, desetak godina nakon II. sv. rata, hrvatska država je feudalne građevine i pokretni inventar dvoraca proglasila kulturnim dobrom, jer ipak, ta klasa je živjela na višoj civilizacijskoj i kulturnoj razini u odnosu na okolno, "domorodačko" stanovništvo. Sada se ta državna zaštita baštine pojavljuje kao problem u postupku povrata feudalne imovine. Preuzimanjem baštine iz ruku jedinica lokalne uprave novi vlasnici preuzimaju i odgovornosti i obveze što proizlaze iz odredbi Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.
Dodatni problem je naš lokalpatriotizam izgrađen na simbolu kao što je dvorac. Taj toponim je čak dospio na grb Grada Valpova.
Društvo prijatelja starina Valpova je sredinom 50-ih godina prošlog stoljeća pokrenulo akcije na obnovi i spašavanju vrijednosti iz dvorca u Valpovu, te je danas, možemo reći, to jedina društvena skupina u Valpovu meritorna za promišljanje i govor o ovoj temi. U trenutku sudskog povrata pokretne i nepokretne imovine nekadašnjoj valpovačkoj vlasteli: njihovih oranica, šuma, dvoraca, zgrad, slika, namještaja..., Društvo se ponovo našlo u poziciji javnog promišljanja ove teme. Našli smo se pozvanim uputiti otvoreno pismo administraciji Grada Valpova, inače odgovornoj za provedbu postupka povrata, radi nekih upozorenja.
DRUŠTVO PRIJATELJA STARINA VALPOVO ___________________________________________________________________
31 550 Valpovo, p.p. 56a Matični broj: 3063321 OIB: 50772495370
IBAN: HR1823400091100011915
GRAD VALPOVO
Ured gradonačelnika
Matije Gupca 32
31550 Valpovo
U Valpovu, 30. ožujka 2015.
Predmet: Sudbina kulturnog dobra u Valpovu nakon promjene vlasništva nad ključnim objektima
Poštovani,
Sa pažnjom pratimo tijek povrata imovine nasljednicima feudalne obitelji Normann prema odredbama Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Posljednji istup vašeg djelatnika gosp. Đure Glavaša u emisiji HTV-a od prije petnaestak dana ponukao nas je očitovati se prema Gradu i političkim strankama koje upravljaju lokalnim komunalnim pogonom glede jednog segmenta kulture Valpova i Valpovštine. Radi se o kulturnom dobru u Valpovu i njegovoj sustavnoj zaštiti, tj. o obvezama i pravima vlasnika kulturnih dobara u smislu mjera zaštite i očuvanja.
Legitimitet za očitovanje o ovoj temi Društvo prijatelja starina iz Valpova nalazi u činjenici da su se njegovi članovi daleke 1955. godine prvi našli na braniku uništavanja dobara iz ostavštine grofa Rudolfa Constantina Normann, kada je narodna vlast FNRJ izvršila nacionalizaciju i konfiskaciju imovine klasnih neprijatelja i suradnika okupatora. U prijelaznom razdoblju ova vrijedna imovina našla se nezaštićena na što je kulturniji dio mještana Valpova reagirao te istu prikupio i izložio u obliku prve Muzejske zbirke Valpovštine, a arhitektonsko naslijeđe je dobrovoljnim radom pokušao sačuvati od propadanja.
Kako se danas nalazimo u sličnom „prijelaznom razdoblju“, od stupanja na snagu drugostupanjske presude Županijskog suda u Osijeku pa do preuzimanja vlasništva nad imovinom ovlaštenice prava na naknadu Maria Pereira Arnstein - jer je istoj imovina vraćena u naravi: valpovački dvorac Prandau-Normann, s pripadajućim zemljištem i nekretninama u Valpovštini, parcele šuma, poljoprivredno zemljište, a dio se vraća u obliku naknada za nekretnine koje su predmet povrata, ali se ne mogu vratiti u naravi – zabrinuti smo sa pravom za sudbinu kulturnog dobra sadržanog u popisu za vrijeme ove tranzicije vlasništva. Samo da podsjetimo, dio navedene imovine nalazi se na popisu Ministarstva kulture kao zaštićena kulturna baština (Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske):
Oznaka Mjesto Naziv Vrsta kulturnog dobra
dobra
Z-1763 Valpovo Kapela sv. Roka Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno
Z-1272 Valpovo Kompleks dvorca Prandau-
Normann, A. M. Reljkovića 16 Nepokretno kulturno dobro - pojedinačno
Z-5532 Valpovo Muzej Valpovštine - muzejska Pokretno kulturno dobro - muzejska građa
građa
ROS-148 Valpovo Muzej Valpovštine - Zbirka Pokretno kulturno dobro - muzejska građa
/89 NOB i Spomen soba Đure Salaja
P-4962 Valpovo Orgulje Pokretno kulturno dobro - pojedinačno
Ono što nas u ovom predmetu brine jesu odredbe Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, konkretno članak 20. – 23.: Obveze vlasnika kulturnoga dobra. Činom promijene vlasništva sukladno odluci suda, pokretna i nepokretna imovina, ovaj puta proglašena kulturnim dobrom RH, postaje imovina ovlaštenice prava na naknadu Marie Pereira Arnstein, a sa time ona preuzima sve obveze iz Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Grad Valpovo izlazi iz ove priče činom gubitka vlasništva.
Radi jasnoće teme podastiremo vam i naglaske iz Zakona:
Vlasnik kulturnoga dobra obvezan je:
- postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom, a osobito ga čuvati i redovito održavati;
- provoditi mjere zaštite utvrđene ovim Zakonom i drugim propisima,
- o svim promjenama na kulturnom dobru, oštećenju ili uništenju, te o nestanku ili krađi kulturnoga dobra, odmah, a najkasnije sljedećeg dana obavijestiti nadležno tijelo,
- dopustiti stručna i znanstvena istraživanja, tehnička i druga snimanja, kao i provedbu mjera tehničke zaštite,
- omogućiti dostupnost kulturnoga dobra javnosti,
- očuvati cjelovitost zaštićene zbirke pokretnih kulturnih dobara,
- izvršavati sve druge obveze propisane ovim Zakonom i drugim propisima.
Društvo prijatelja starina iz Valpova realno sagledava stanje u Republici Hrvatskoj. Upoznati smo sa istraživanjima akademika Mladena Obada Ščitarocija, „doktora za 1000 hrvatskih kurija, dvoraca i burgova“, inače profesora na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, koji već tri desetljeća istražuje hrvatske dvorce. Njegova zapažanja o ovoj temi su poražavajuća: samo mali broj hrvatskih dvoraca ima izvjesnu sudbinu jer su došli u ruke hrvatskih kapitalista koji se sa marom skrbe o njima (Todorić, Čermak, grof. Drašković, Kajfeš...), dok je većina zapuštena ili u stanju propadanja. Novi-stari vlasnici kojima je izvršen povrat nekada oduzete imovine najčešće više nisu takvog imovnog stanja da se mogu brinuti o tim objektima pa se u malim oglasima u novinama nude feudalni dvorci na prodaju – vlasnici se žele riješiti nasljedstva.
U suočavanju sa takvim činjenicama dobro se prisjetiti i da se naše Društvo prijatelja starina pojavilo na javnoj sceni u trenutku kada se shvatilo da niti država niti jedinice lokalne vlasti prethodne države, Socijalističke republike Hrvatske, nisu bile u materijalnoj i organizacijskoj mogućnosti skrbiti nad ovim resursom našeg društva. Kronično siromaštvo onemogućilo je racionalno gospodarenje ovim bogatstvom, pa se u ovom trenutku pitamo bi li se Valpovčani uopće mogli brinuti o dvorcu i da se kojim slučajem vlasništvo nad dvorcem nije promijenilo. Bi li građani Valpovštine imali, kao nositelji vlasništva, materijalne mogućnosti dostatne za održavanje i obnovu ovako zamašnog objekta, a da mu se prije toga ne nađe prikladna komercijalna namjena. Radi se o sredstvima koja višestruko nadmašuju fiskalni kapacitet Grada Valpova, pa je bilo neprimjereno razmišljati o smještaju nekih javnih institucija lokalne kulture u takve građevine. Slučaj treba promatrati i u svjetlu budućeg Zakona o porezu na nekretnine.
Na kraju bismo komentirali i senzacionističke napise po štampi koji u stilu „borba za vlasništvo nad dvorcem“, „grofovima Normann vraća se dvorac“, „građane Valpova iznenadila je neugodna božićna čestitka“, „ izgubljen je simbol Valpova“ i slično još više napuhuju slučaj ranije konstruiranog identifikacijskog simbola Valpova - dvorca. Mi smo mišljenje da se građani Valpova moraju otrezniti od tog zanosa: sada kada smo bolno suočeni sa povratom privatne imovine prijašnjim privatnim vlasnicima, otvaramo temu novog kulturnog koda za Valpovo. Daljnje inzistiranje na starom simbolu valpovačkog identiteta građanima Valpova može donijeti samo razočaranje. Trebamo razmisliti da li aktualni grb Grada Valpova (iz 1996. godine) odgovara izazovima vremena.
S poštovanjem,
Predsjednik Društva
Željko Komadina, dipl. ing. el.
