Knjižnica grofice Julijanne Normann
Na našim stranicama ovaj puta ugošćavamo mladu autoricu Ninu Ščasni, Valpovčanku, prije dvije godine promoviranu prvostupnicu preddiplomskog sveučilišnog interdisciplinarnog studija Kulturologija, smjera Knjižničarstvo na Odjelu za kulturologiju osječkog sveučilišta. Ona nam je podarila rezultate svog kulturološkog istraživanja lokalne povijesti pokrenutog u svrhu pisanja diplomskog rada pod nazivom Knjižnica grofice Julijanne Normann.
Piše: Nina Ščasni
Uvod
Tema ovog diplomskog rada je knjižnica Julianne Normann, grofice i članice velikaške obitelji koja je jedno vrijeme gospodarila Valpovom. Njezina se knjižnica razvijala usporedno sa knjižnicom njezina muža, grofa Rudolfa I. te ih kao takve treba promatrati u cjelini. No ono što grofičinu knjižnicu čini posebnom jest to što je nastajala daleko od očiju javnosti i što sadržava brojne knjige intrigantnih naslova. Potaknuta brojnim pričama, ali i željom da probam saznati nešto više o najpoznatijim obiteljima i ljudima koji su nekada živjeli u Valpovu pokušala sam prikupiti poznate i nepoznate činjenice o grofičinom djelovanju, prikazati na koje je sve načine doprinijela kulturnom životu i umjetnosti u Valpovu te reći nešto više o njezinoj knjižnici koja je otkrivena tek prije nekoliko godina i o kojoj se ni danas puno ne zna. U svome sam istraživanju koristila informacije iz dostupne literature, razgovarala sa profesoricom Marinom Vinaj i kustosicom Mirjanom Paušak iz Muzeja Valpovštine te istražila knjižni fond koji se nalazi u Muzeju Slavonije. Ciljevi ovog istraživanja su naučiti nešto više o povijesti i kulturi grada Valpova i života u valpovačkom dvorcu te pokazati kako se kroz staru knjigu može naučiti puno o njihovim vlasnicima, njihovu načinu života, navikama i običajima.
Svoj rad započinjem kratkim povijesnim pregledom grada Valpova pa tako navodim godinu i okolnosti kada se prvi put spomenulo ime Walpo, ljude i obitelji koje su gospodarile Valpovom, te razdoblje u kojem je Valpovo bilo pod turskom vlašću. U slijedećem poglavlju pišem o počecima izgradnje valpovačkog dvorca. Detaljnije opisujem interijer i eksterijer dvorca te navodim neke zanimljivosti. Važnost dvorca za grad Valpovo i njegove stanovnike te kako pomaže pri identifikaciji i širenju kulture navodim u trećem poglavlju kao i činjenicu o postojanju kazališta na ovim prostorima. Zatim na red dolazi obitelj Hilleprand od Prandaua. Oni su jedna od dvije najvažnije obitelji koje su gospodarile Valpovom i kao takve zaslužuju da im se posveti nekoliko stranica. Zato u tom poglavlju detaljnije pišem o životu njihovih istaknutih članova. Druga velikaška obitelj je Normann – Ehrenfels, koji dvorac naslijeđuju poslije obitelji Prandau. Oni će ujedno imati i najteži posao jer se prilike polako pogoršavaju, a vlastelinstva počinju raspadati. Grof Rudolf I. Ehrenfelški najzanimljiviji je predstavnik ove obitelji. Bio je svestran čovjek, pomalo netipičan za ono vrijeme, a zahvaljujući njemu u dvorcu je nastala knjižnica čiji je fond brojao preko 9 000 knjiga. Kako je ova knjižnica sačuvana, i danas se možemo baviti proučavanjem ovog vrijednog knjižnog fonda ali i analizirati glazbenu zbirku koja je također nastajala u okviru ove knjižnice. O Julianni Normann govorim u petom poglavlju. Pišem ukratko o njezinom životu, interesima i zaslugama, a zatim i o njezinoj knjižnici. U slijedećem se poglavlju bavim karakteristikama knjiga iz te knjižnice, njihovim oznakama, Julianninim ex – librisom te navodim vrstu građe koju je sadržavala. Zatim navodim ženske spisateljice čija su književna djela najzastupljenija te govorim o njihovim karakteristikama, stilu pisanja i žanru njihovih knjiga. Dio o Julianni zaključujem uspoređujući je sa njegovateljicom uspomena što ona zaista i jest jer popisivajući knjige i slike ostavila je dovoljno podataka iz kojih puno možemo naučiti o životu jedne obitelji. Većina interijera i knjiga iz valpovačkog dvorca spašena je od otuđivanja, a danas se o njima brinu Muzej Slavonije i Muzej Valpovštine. U sedmom poglavlju reći ću nešto o ulozi i važnosti ova dva muzeja u očuvanju i promicanju ove zaista vrijedne građe. Na samom kraju svojeg diplomskog rada, u zaključku, sažimam sve do sada navedeno i dajem svoje mišljenje o ovoj temi.
Cijeli diplomski rad Nine Ščasni možete pogledati ovdje.
